„Godina rada manje- ko odgovara za posljedice? Dok institucije različito tumače zakone, zaposleni ostaju bez zarade godinu ranije. Zahtijevamo cjelovit pravni odgovor, hitno usklađivanje propisa i jednaku zaštitu prava“, navela je Goliš.
Njeno otvoreno pismo prenosimo integralno:
„Poštovani ministre Dukaj,
Povodom stavova Ministarstva javne uprave i predstavnika Glavnog grada, objavljenih u dnevnom listu „Dan“ i „Vijesti“ krajem prošle sedmice, Sindikat državnih službenika i namještenika Crne Gore traži urgentno rješavanje zahtjev iz prethodnog otvorenog pisma od 02.10.2026.godine: otklonite pravnu nesigurnost, obustavite dalje diskriminatorno postupanje prema državnim službenicima i namještenicima i omogućite im da uživaju pravo na rad do 67 godine života ukoliko to žele.
Objavljena tumačenja u naprijed pomenutim tekstovima potvrđuju ozbiljnost problema. Ovo tim prije što čak i unutar iste gradske uprave, odnosno državnog organa postoje suprotni stavovi o tome da li zaposlenima radni odnos po sili zakona mora prestati sa 66 godina ili mogu nastaviti da rade do 67. godine. Posljedice takvog nesaglasja neposredno snose državni službenici i namještenici usljed pravne nesigurnosti i diskrimnatornog odnosa kojem su izloženi u odnosu na sve druge zaposlene u Crnoj Gori.
Ovo pitanje zahtijeva institucionalno rješenje, umjesto prepuštanja pojedinačnim rukovodiocima da biraju između suprotstavljenih tumačenja.
Saglasni smo da izjava zaposlenog sama po sebi ne može promijeniti zakon. Međutim, zahtjev Sindikata ima jasno zakonsko uporište: član 6 Zakona o radu izričito propisuje da poseban zakon ne može zaposlenom dati manja prava niti utvrditi nepovoljnije uslove rada od onih utvrđenih tim zakonom. Poseban zakon, zapravo, može samo utvrditi veći obim prava ili povoljnije, nikako nepovoljnije, uslove rada kako je to eksplicitno propisano članom 6 stav 2 Zakona o radu.
Podržavamo tumačenje Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga i postupanje usmjereno na zaštitu mogućnosti nastavka rada do 67. godine. Istovremeno, svjesni smo da mišljenja ministarstava i interna uputstva ne mogu zamijeniti zakon niti konačno sudsko razrješenje spora. Zbog toga zahtijevamo da nadležne institucije preuzmu odgovornost za rješavanje neusaglašenosti.
Pozivanje na pojedinačno rješenje Državne komisije za žalbe takođe ne predstavlja konačan odgovor. Takva odluka ima značaj za konkretan predmet, ali sama po sebi ne dokazuje ispravnost takve odluke, tumačenja i postupanja. postojanje ustaljene sudske prakse.
Podsjećamo da smo na ovaj problem upozoravali prije sadašnjih sporova, kroz inicijativu za podnošenje amandmana na izmjene i dopune Zakona o državnim službenicima i namještenicima 2025. godine i kroz nedavno otvoreno pismo. Naši zahtjevi oslanjaju se i na jednoglasno postignuti dogovor u Socijalnom savjetu o vraćanju granice za prestanak radnog odnosa po sili zakona na 67 godina. Očekujemo da dogovor socijalnih partnera bude dosljedno sproveden! Ovo tim prije što je odredba člana 6 Zakona o radu, kojom se ne dozvoljava specijalnim zakonima da propišu manja prava u odnosu na ZOR, koncipirana na insistiranje eksperata Evropske komisije.
Pravna nesigurnost ima i svoju budžetsku cijenu. Ako sudovi utvrde nezakonitost prestanka radnog odnosa, a utvrdiće, mogu nastati obaveze naknade izgubljene zarade, pripadajućih doprinosa, kamata i troškova postupka. Odgovorno upravljanje javnim sredstvima zahtijeva da se taj rizik razmotri prije donošenja novih rješenja, u protivnom insistiraćemo na pojedinačnoj odgovornosti za štetu koja bude nanijeta budžetu. Stoga zahtijevamo da Ministarstvo javne uprave donese novo, na članu 6 Zakona o radu, utemeljeno mišljenje koje će obezbijediti pravnu sigurnost, eleiminisati diskriminatoran pristup i koje će podrazumijevati dijalog sa sindikatima o načinu prevazilaženja negativnih posljedica koje je dosadašnje postupanje prouzrokovalo. Sindikat ostaje spreman za dijalog, uz očekivanje da on dovede do jasnog odgovora i konkretnih mjera“.
