Odluka je izazvala podijeljene reakcije. Kritičari smatraju da su dokumenti objavljeni prekasno, da su nepotpuni i da bi njihovo objavljivanje moglo izazvati nove sukobe i dodatno uznemiriti porodice ljudi čija se imena nalaze u dosijeima.

Datum objavljivanja odabran je simbolično. Na današnji dan, 4. novembra 1956. godine, sovjetski tenkovi ušli su u Budimpeštu i druge mađarske gradove kako bi ugušili revoluciju protiv komunističke vlasti.

Mnoge porodice sada će se suočiti sa teškim informacijama

„Molim sve da se prema ovoj dugo očekivanoj objavi dokumenata odnose dostojanstveno i ljudski“, rekao je premijer Peter Mađar novinarima u državnom arhivu u Budimpešti.

„Mnoge porodice sada će se suočiti sa teškim informacijama, često povezanim sa preminulim članom porodice. Nemoguće je suočiti se sa traumom bez razgovora i postavljanja pitanja“, poručio je Mađar.

Otvaranje arhiva bilo je jedno od glavnih obećanja njegove izborne kampanje, nakon koje je u aprilu ubjedljivo pobijedio na parlamentarnim izborima. Mađar je odluku predstavio kao ispunjenje obećanja koje su još 1989. godine dali ljudi zaslužni za rušenje komunističke vlasti u Mađarskoj.

Tokom proteklih decenija različite mađarske vlade razmatrale su otvaranje arhiva, ali nijedna to nije učinila. Među njima su bile konzervativne, socijalističko-liberalne vlade, kao i one predvođene Fidesom.

Od 1998. godine građani su mogli da zatraže uvid u sopstveni dosije, dok su istoričari mogli da istražuju dokumente drugih osoba. Međutim, mnoga imena bila su zatamnjena, a dio dokumenata zadržale su bezbjednosne službe koje su nastavile da djeluju nakon pada komunizma.

Šta se sve može pronaći u objavljenim dokumentima?

Tokom proteklih 36 godina podaci iz dosijea često su dospijevali u javnost, a pojedine vlade koristile su ih kako bi naštetile političkim protivnicima. Brojni dokumenti uništeni su i krajem osamdesetih godina, kada je Komunistička partija postepeno gubila vlast.

Od danas su imena i lični podaci oko 60.000 ljudi koje su komunističke tajne službe angažovale kao doušnike dostupni na internet stranici nyitottaktak.hu. U pojedinačnim dosijeima uglavnom se nalaze pravo ime i prezime doušnika, njegovo tajno ime, datum rođenja, adresa i ime majke.

Dokumenti sadrže i podatke o tome zašto je osoba pristala da sarađuje sa tajnom policijom, odnosno da li je to učinila dobrovoljno, pod prisilom ili zbog ucjene. Navodi se i ime službenika tajne policije koji je vodio doušnika. Druga grupa dokumenata, poznata kao B-dosijei, trenutno se digitalizuje i biće objavljena 25. februara.

Ti dokumenti donijeće znatno više pojedinosti o načinu na koji su ljudi vrbovani i o tome koliko su informacije koje su dostavljali bile korisne tajnoj policiji.

Neki su postajali doušnici zbog ucjena i prijetnji

Procjenjuje se da su mađarske tajne službe između decembra 1944. i februara 1990. godine angažovale između 150.000 i 160.000 doušnika. Mnogi od njih nijesu dobrovoljno pristali na saradnju. Tajna policija ucjenjivala ih je prijetnjama da će izgubiti posao, mogućnost školovanja ili pristup lijekovima. Nekima su prijetili i objavljivanjem informacija o njihovom seksualnom životu ili zavisnostima.

Takvi osjetljivi lični podaci biće uklonjeni iz dokumenata koji se sada objavljuju. Dio kritičara smatra da bi javnost mogla prebrzo da osudi ljude čija se imena nalaze u dosijeima, bez razumijevanja okolnosti u kojima su pristali na saradnju sa tajnom policijom.

Istoričar Kristijan Ungvari, koji se godinama zalagao za potpuno otvaranje arhiva, smatra da građani imaju pravo da znaju koje je podatke država prikupljala o njima. Prema njegovom mišljenju, pristup takvim informacijama ne bi smio da zavisi od odluka političara na vlasti.

S druge strane, istoričarka i poslanica Evropskog parlamenta Žužana Bervendeg iz krajnje desne stranke Naša domovina protivi se načinu na koji su dokumenti objavljeni.

„U velikoj većini sačuvanih izvještaja doušnika nije moguće čak ni utvrditi identitet doušnika, a kamoli njegove motive“, rekla je Borvendeg.

U izjavi za mađarske medije upozorila je da bi objavljivanje imena bez potpunog objašnjenja okolnosti u kojima su ljudi vrbovani i onoga što su radili za tajnu policiju moglo dovesti javnost u zabludu.