“Prijateljstvo među državama nije odnos nadređenosti i podređenosti. Diplomatski formulisano očekivanje ne gubi svojstvo ucjene i političkog pritisaka samo zato što nije izrečeno u formi formalnog ultimatuma. Uz svo uvažavanje od toga kako jedna strana opisuje i emotivno doživljava svoje postupke za Crnu Goru je mnogo bitnije kakve posljedice ti postupci proizvode. Stvaranje uzročno-posledične veze između bilateralnih pitanja i napretka u EU integracijama ne može se drugačije nazvati nego političko uslovljavanje. Koliko god to „rastuživalo“ naše komšije i njihovu prijateljsku ruku uslov ne prestaje biti uslov zato što je izrečen ljubaznim tonom, kao što ni politički pritisak i ucjena ne prestaju biti pritisak i ucjena zato što su upakovani u kontekst EU integracija i brige za dobrosusjedskim odnosima”, naveo je Zogović.
Kako je dodao, članstvo u Evropskoj uniji ne može biti nagrada za odustajanje od teritorijalnog integriteta i cjelovitosti Crne Gore, niti se evropska perspektiva jedne države smije pretvarati u pregovarački instrument druge.
“Posebno je problematično pozivanje na ratne devedesete u kontekstu današnjih razgovora. Nije prihvatljivo da se svako otvaranje pitanja državne granice automatski povezuje sa ratnom retorikom i istorijskim optužbama. Granice se ne utvrđuju emotivnim kvalifikacijama, istorijskim podsjećanjima niti političkim upozorenjima. Utvrđuju se relevantnim pravnim aktima, istorijskim dokumentima, principima međunarodnog prava i, kada je potrebno, međunarodnim pravosudnim ili arbitražnim postupkom. Prevaran je pokušaj da se privremeni režim po pitanju Prevlake predstavi za gotovu stvar na nivou kategoričnu tvrdnju da je tu sve već završeno iako ništa nije završeno”, istakao je Zogović.
Posebno je, kako dodaju, važno razlikovati privremeno vršenje jurisdikcije i upravljanje određenom teritorijom od konačno međunarodnopravno utvrđene državne granice.
“To su različite kategorije. Ulaz u Boku kotorsku nije samo geografska činjenica već pitanje dugoročne sigurnosti jer Bokokotorski zaliv predstavlja jedan od najznačajnijih prirodnih i strateških prostora Crne Gore. Zbog njegovog geografskog položaja, konfiguracije obale i značaja za pomorski saobraćaj, pitanje razgraničenja na njegovom ulazu ne može se tretirati kao tehničko pitanje bez širih bezbjednosnih i državnih implikacija”, dodao je Zogović.
Prema njegovim riječima, Crna Gora ima legitimno pravo da insistira na pravnom rješenju koje će obezbijediti njenu pomorsku sigurnost, pravnu izvjesnost i nesmetano ostvarivanje suverenih prava u skladu sa međunarodnim pravom mora.
“Upravo zato je neophodno razmotriti sve relevantne istorijske, geografske i pravne činjenice, uključujući konfiguraciju obale, položaj polaznih tačaka i pravila razgraničenja teritorijalnog mora. A kada se svi ti argumenti uzmu u obzir lako je doći do zaključka da maksimalan ustupak koji može učiniti Crna Gora zbog očuvanja dobrosusjedskih odnosa jeste da prihvati da prirodna granica poluostrava Prevlaka pravo od uvale Lučice preko zaseoka Masletići dalje između visova Stupa i Kobile pa do zaliva postane državna granica. To bi bio maksimalan ustupak sa crnogorske strane jer Boka kotorska nije samo prostor na geografskoj karti. Ona je neodvojivi dio državnog, istorijskog, ekonomskog i pomorskog identiteta Crne Gore. To bi bio kompromis za dogoročno učvršćivanje dobrosusjedskih odnosa izmedju već ubrzo dvije članice evropske unije”, zaključio je on.
