To je saopšteno tokom radionica održanih u Tivtu i Ulcinju, koje su organizovali Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), Crnogorsko društvo ekologa i EnvPro, s ciljem upoznavanja ribara s organizacijama proizvođača (OP), njihovom ulogom i prednostima koje donose, primjerima dobre prakse iz Hrvatske i Evropske unije, uslovima za njihovo osnivanje i priznavanje u Crnoj Gori, kao i mogućnostima zajedničkog djelovanja ribara.

Izvršna direktorica CZIP-a Jovana Janjušević kazala je da su ribari koji su prisustvovali radionicama prepoznali potrebu za udruživanjem kroz lokalne akcione grupe u ribarstvu (FLAG) i organizacije proizvođača, uviđajući prednosti koje takvi oblici organizovanja mogu donijeti.

„Čini mi se da su sami ribari osjetili potrebu da se organizuju na ovaj način, a vidjeli su i dobra iskustva i primjere iz Hrvatske. Shvatili su mogućnosti koje pružaju fondovi kojima se može pristupiti kada ste udruženi kroz određenu organizaciju ribara ili kada pripadate FLAG-u“, navela je Janjušević.

Ona je pojasnila da je važno napraviti razliku između ova dva oblika organizovanja, jer FLAG funkcioniše kao nevladino udruženje, dok organizacija proizvođača ima drugačiji pravni status i sistem funkcionisanja.

„Obje linije donose određene koristi samim ribarima, jer im omogućavaju bolji plasman na tržište i daju im glas da mogu da pregovaraju i zastupaju svoje interese, kako pred našim ministarstvom, tako i u Briselu, kada Crna Gora postane članica Evropske unije“, istakla je Janjušević.

Govoreći o mogućnosti osnivanja FLAG-a u Crnoj Gori, Janjušević je kazala da je proces još u početnoj fazi i da se trenutno ispituje zainteresovanost potencijalnih učesnika.

„FLAG ne obuhvata samo ribare i njihova udruženja, već treba da uključi i nevladine organizacije, lokalne samouprave i privatni sektor. Bez tog jedinstva FLAG ne bi mogao da bude funkcionalan“, objasnila je Janjušević.

Upozorila je da samo osnivanje ne garantuje održivost, navodeći iskustva iz Hrvatske, gdje su se pojedine lokalne akcione grupe ugasile zbog nedovoljne posvećenosti članova.

„Jako je važno da, kada identifikujemo ljude, institucije i organizacije koje će biti dio FLAG-a, oni zaista budu posvećeni toj priči, da zagovaraju te interese i prepoznaju koristi“, naglasila je Janjušević.

Kao jedan od ključnih preduslova za osnivanje FLAG-ova u Crnoj Gori izdvojila je prilagođavanje zakonodavnog okvira.

„Ministarstvo poljoprivrede prije svega treba da kroz pravilnike omogući uspostavljanje FLAG-ova. Naš zakonski okvir još uvijek nije prepoznao FLAG-ove kao tijela koja bi funkcionisala u sektoru ribarstva i to je jedan od početnih koraka. Bez toga ne može biti govora o njihovom uspostavljanju“, poručila je Janjušević.

Ipak, smatra da bi aktivnosti na pripremi zakonodavnog okvira i okupljanju zainteresovanih učesnika trebalo da se odvijaju paralelno.

„Treba da imamo ljude koji su zainteresovani da budu dio FLAG-a i da vidimo da li će na teritoriji crnogorskog primorja biti dva, tri ili više FLAG-ova ili će biti samo jedan“, navela je Janjušević.

Ona je potvrdila i da je CZIP zainteresovan da učestvuje u budućem FLAG-u, ističući da nevladine organizacije mogu značajno doprinijeti njegovom funkcionisanju.

„Smatram da nevladine organizacije mogu da daju veliki doprinos, jer imamo iskustva u osnivanju i održivosti neprofitnih organizacija, kao i u pristupanju fondovima. Mislim da bismo mogli da pružimo značajnu savjetodavnu podršku ribarima“, kazala je Janjušević.

Dodala je da je jedan od ciljeva CZIP-a podrška malom privrednom ribolovu, koji ima manji uticaj na morski ekosistem u odnosu na veliki privredni ribolov.

„Pristup koji zagovara i Evropska unija, podržavajući male privrednike, upravo je pristup održivog razvoja koji i nevladina organizacija poput naše, kao i naši partneri, Crnogorsko društvo ekologa i EnvPro, žele da podrže“, zaključila je Janjušević.

Konsultant iz oblasti ribarstva Ante Sladoljev, koji je vodio radionice, istakao je značaj udruživanja ribara, jačanja njihove konkurentnosti i korišćenja evropskih fondova za razvoj ribarskog sektora u Crnoj Gori.

„Mislim da je Crna Gora sada u idealnoj poziciji da razmišlja o ovim pitanjima, jer će joj pristupanjem Evropskoj uniji biti dostupna sredstva iz evropskih fondova za jačanje konkurentnosti i održivosti ribara i njihovih organizacija“, kazao je Sladojev.

Ukazao je da se crnogorski ribari suočavaju sa sličnim problemima koje je Hrvatska imala prije ulaska u EU, među kojima su nedostatak infrastrukture, ograničen pristup tržištu, problemi sa vezovima i nedovoljna institucionalna podrška.

„U Hrvatskoj je niz ribarskih luka izgrađen sredstvima evropskih fondova, čime su ribari dobili infrastrukturu, vezove i led. Fondovi su omogućili i ulaganja u brendiranje, dodavanje vrijednosti proizvodima i njihov bolji plasman na tržište“, naveo je Sladojev.

Posebno je naglasio važnost povjerenja ribara i saradnje sa institucijama, naučnom zajednicom i civilnim sektorom.

„Godinama smo gradili povjerenje ribara, radeći sa njima od razvoja projekata do dobijanja sredstava. Za održivi razvoj ribarstva neophodna je sinergija svih aktera, jer ako nekoga izostavite, nemate kompletnu sliku“, zaključio je Sladojev.

Predstavnik proizvođača ribe iz Herceg Novog i Udruženja ribara Crne Gore, Savo Ćetković, koji je prisustvovao radionici u Tivtu, kazao je da se ribari već godinama suočavaju sa brojnim problemima koji se ne rješavaju, zbog čega očekuju da će im udruživanje i buduće članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji donijeti bolje uslove za rad.

„Kod nas se duži niz godina ne rješavaju brojni problemi. Kroz ovu organizaciju vidimo mogućnost da se do rješenja brže dođe, posebno kada uđemo u Evropsku uniju. Vidimo kako je EU zaštitila ribare u Hrvatskoj, gdje su prvo dobili ribarske luke. Ribari u Boki Kotorskoj, Baru i Budvi godinama imaju iste probleme, koji se samo nagomilavaju“, kazao je Ćetković.

On smatra da bi organizovanije djelovanje ribara doprinijelo boljem plasmanu domaće ribe, otvaranju novih tržišnih mogućnosti i lakšem pristupu velikim projektima.

„Imaćemo bolje tržište, bolju prodaju ribe, lakše ćemo dolaziti do velikih projekata i pronalaziti rješenja za naše probleme. Kada se napravi organizacija, to će više uticati i na crnogorsku ekonomiju, kroz bolju nabavku domaće ribe u restoranima, posebno onima na primorju. Organizovanom prodajom možemo obezbijediti veću količinu domaće ulovljene ribe, umjesto one iz uvoza“, istakao je Ćetković.

Govoreći o zaštićenim područjima, poput Tivatskih solila, Ćetković je poručio da ribari podržavaju zaštitu životne sredine i da takva područja ne smatraju preprekom, već važnim dijelom očuvanja ribljeg fonda.

„Ribari su uvijek za zaštitu životne sredine. Neko će možda reći da nam to ne odgovara, ali nama odgovara u velikoj mjeri, jer su to prirodna mrijestilišta koja treba zaštititi“, rekao je Ćetković.

Prema njegovim riječima, potrebno je proširiti zaštićena područja u Crnoj Gori kako bi se očuvala prirodna mrijestilišta i povećala količina ribe.

„Mislim da bi trebalo zaštititi još više područja u Crnoj Gori, posebno prirodna mrijestilišta, kako bi se povećala količina ribe. Imamo želju da sarađujemo sa organizacijama za zaštitu životne sredine i mislim da je to korak naprijed. Moramo prekinuti neke dosadašnje trendove i krenuti novim putem“, zaključio je Ćetković.

Mali privredni ribar iz Ulcinja Mićo Kočović je istakao da su među najvećim problemima ulcinjskih ribara nedostatak odgovarajućih mjesta za vezivanje čamaca, nemogućnost obnove opreme i nepostojanje osnovne infrastrukture neophodne za svakodnevni rad.

„Mi imamo baš mnogo problema, a najveći su oni koji se tiču obnove opreme i mjesta za vezivanje čamaca. Radimo u veoma teškim i specifičnim uslovima, a Ulcinj je u najgorem položaju kada je riječ o ribarstvu u Crnoj Gori“, kazao je Kočović.

Kako je pojasnio, Ulcinj nema nijednu marinu, dok se ribari svakodnevno suočavaju sa poteškoćama prilikom izvlačenja i zaštite svojih plovila.

„Čamci se još uvijek ručno izvlače na obalu, dizalice nam ne rade, a nemamo ni navoze za izvlačenje čamaca. Pojedini ribari, kada je jugo i nevrijeme, moraju da vode čamce i po 10 do 15 kilometara od matične luke kako ne bi morali da ih izvlače na obalu“, naveo je Kočović.

Prema njegovim riječima, upravo nedostatak infrastrukture ograničava mogućnosti razvoja lokalnog ribarstva i korišćenja većih plovila.

„Mi ribarimo malim čamcima i plovilima upravo zato što nemamo gdje da smjestimo veća. Ne možemo govoriti o poboljšanju ribolova i našeg posla dok se ne steknu osnovni uslovi za rad“, poručio je Kočović.

Govoreći o mogućnostima udruživanja ribara kroz organizaciju proizvođača, Kočović je kao jedan od ključnih problema izdvojio prodaju i plasman domaće ribe.

„Najveći problem je zapravo prodaja ribe. Forsira se riba iz uvoza i uzgoja u odnosu na ribu koju mi lovimo. Ta riba ima privilegiju u odnosu na našu“, kazao je Kočović.

Posebno ukazuje na činjenicu da, kako smatra, cijene ribe koju ulcinjski ribari prodaju nijesu značajnije mijenjane godinama, uprkos inflaciji.

„Mi živimo od tog posla, a ne možemo da postignemo cijenu ribe koja bi pratila inflaciju. Cijena naše ribe bukvalno ostaje ista posljednjih desetak godina. Moramo od nečega da živimo, a ne možemo da pratimo rast cijena“, istakao je Kočović.

Govoreći o mogućnostima koje donose evropske integracije i korišćenje fondova Evropske unije namijenjenih ribarstvu, Kočović smatra da bi članstvo Crne Gore u toj zajednici moglo predstavljati značajan pomak u odnosu na dosadašnje pokušaje rješavanja problema u ribarskom sektoru.

„Lično mislim da će pristup Evropskoj uniji imati veći značaj nego sve što smo imali do sada kada je riječ o poboljšanju naših uslova. Mislim da će se u Evropskoj uniji naši problemi ozbiljnije shvatiti i da će se njima pristupiti na nekom višem nivou“, zaključio je Kočović.

Programska menadžerka Regionalnog centra za posebno zaštićena područja (SPA/RAC), koji djeluje u okviru Barselonske konvencije za zaštitu Sredozemnog mora, Syrine Moslah, istakla je značaj saradnje sektora ribarstva i zaštite životne sredine u cilju održivog upravljanja morskim resursima.

Govoreći o projektu FishEBM Med kojeg podržava GEF, Globalni fond za zaštitu prirode, koji obuhvata devet država korisnica, među kojima je i Crna Gora, Moslah je objasnila da je jedan od njegovih glavnih ciljeva povezivanje ribarstva i zaštite životne sredine.

„Jedan od glavnih ciljeva projekta jeste da ribarstvo i sektor zaštite životne sredine zajednički rade na očuvanju resursa kojima raspolažemo. U svakoj od devet država korisnica nastojimo da prepoznamo njihove prioritete i pružimo podršku u skladu sa njihovim potrebama“, kazala je Moslah.

Kako je navela, tokom aktivnosti u Crnoj Gori kao jedan od prioriteta izdvojila se potreba ribara za boljim organizovanjem i udruživanjem.

„Jedan od zahtjeva ribara u Crnoj Gori bio je da se bolje organizuju. Zbog toga smo odlučili da se upoznamo sa iskustvima susjedne Hrvatske i sagledamo šta bi od njihovih praksi moglo da se primijeni u Crnoj Gori“, objasnila je Moslah.

Prema njenim riječima, jedan od ciljeva radionice organizovane u Crnoj Gori jeste upoznavanje sa načinom funkcionisanja organizacija proizvođača u sektoru ribarstva, kao i razmatranje mogućnosti primjene takvog modela u domaćim uslovima.

Govoreći o značaju zaštite morske životne sredine, Moslah je naglasila da je očuvanje prirode neposredno povezano sa očuvanjem resursa od kojih zavisi ribarstvo.

„Kada govorimo o zaštiti životne sredine, zapravo govorimo o očuvanju prirodnih resursa kojima raspolažemo. Važno je povezati njihovu zaštitu i upravljanje kako bismo obezbijedili održivost tih resursa“, istakla je Moslah.

Govoreći o izazovima sa kojima se suočavaju države Mediterana, Moslah je ukazala na značaj regionalne saradnje, razmjene znanja i iskustava.

„Mediteran, kao i ostatak svijeta, suočava se sa brojnim zajedničkim problemima. Jedan od načina da se sa njima izborimo jeste da učimo iz međusobnih iskustava, razmjenjujemo znanje i naučene lekcije i sagledamo šta je moguće prilagoditi nacionalnim i lokalnim okolnostima“, poručila je Moslah.