Što se stana tiče, tačno je da mi je 2002. godine, dok sam bio u Školi nacionalne odbrane, u Beogradu dodijeljen stan za otkup. U tom stanu nikada nijesam stanovao. Kasnije mi je oduzet odlukom suda, a na suđenje nijesam bio pozvan. Naravno da sam mogao, kao mnogi drugi, da sudskim putem ostvarim pravo na otkup, ali poslije obnove nezavisnosti Crne Gore nijesam smatrao moralnim da to učinim. Od dana proglašenja nezavisnosti Crne Gore više nijesam ušao u taj stan.

Zato pitam poslanika Bogdanovića je li čuo da se iko u Crnoj Gori odrekao stana od preko 100 kvadrata u Beogradu zbog odluke da služi svojoj državi, ne znajući hoće li ikada dobiti drugi stan.

Moja država mi je 2010. godine dodijelila stan u Tivtu. U Crnoj Gori dodijeljene su hiljade vojnih stanova, ali izgleda da Bogdanoviću i Demokratama smeta baš moj.

U potpunosti podržavam transparentnost. Javnost će uskoro moći da vidi koje je sve podatke ministar odbrane proglasio tajnim, iako u Ministarstvu odbrane ranije nikada nijesu bili tajni. Time je javnosti uskraćen uvid u to kako ministar koristi državne resurse i koliko to košta.

Na primjer samo za hotelski smještaj njegove delegacije u Parizu 2024. godine plaćeno je više od 7.000 eura, ne računajući papicu po restoranima.

Za početak, Ministarstvu odbrane uputio sam zahtjev za slobodan pristup informacijama. Tražio sam iste podatke o primanjima i troškovima stanovanja za svakog pripadnika Vojske i svako lice iz Ministarstva koje je službovalo ili i dalje službuje u inostranstvu. Pa neka javnost sama prosudi ima li tu ičeg senzacionalnog. Viđet će se da nijesam u top deset.

I Ministarstvu vanjskih poslova upućena su pitanja o primanjima i troškovima stanovanja pojedinih diplomata.

Nije valjda da kadrovi Demokrata upućeni na diplomatske dužnosti u Sloveniju stanuju u šatorima i da su im primanja na nivou socijalne pomoći.