„Konzumacija kanabisa makar jednom u životu gotovo je utrostručena i porasla je sa 3,4 na 9,6 odsto, dok je upotreba ostalih ilegalnih droga skočila sa 3 na 7,6 odsto, pri čemu je Crna Gora sa 5,4 odsto učenika koji su probali kokain na drugom mjestu u Evropi (gdje je prosjek 2,3 odsto). Istovremeno, upotreba elektronskih cigareta porasla je za oko 10 procentnih poena u odnosu na 2019. godinu (na gotovo 33 odsto), alkohol je probalo 73 odsto srednjoškolaca, dok se Crna Gora i dalje nalazi u samom evropskom vrhu po učešću maloljetnika u igrama na sreću (gdje preko 75 odsto mladih koji se kockaju to čini putem interneta), uprkos činjenici da je obuhvat školskim programima prevencije među najslabijima u Evropi“, istakao je Šćekić u izjavi dostavljenoj medijima.
Naglašava da posebno zabrinjava činjenica da projekat Barnahus – „Dječja kuća“, namijenjen zaštiti djece žrtava i svjedoka nasilja, godinama čeka realizaciju.
„I pored saradnje države sa UNICEF-om u Crnoj Gori, Savjetom Evrope i Evropskom unijom, radovi još nijesu započeli. Djeca žrtve nasilja ne mogu čekati političku volju i administrativna opravdanja. Dodatno, Crna Gora još nema novu Strategiju za ostvarivanje prava djeteta, iako je prethodna istekla 2023. godine, a njena evaluacija završena. Zašto Vlada ne donosi novi strateški dokument i ko snosi odgovornost za ovaj zastoj? Istovremeno, dječiji dodatak nije povećavan pet godina, uprkos rastu troškova života i sve težem položaju porodica. Trideset eura nije dovoljno ni za onu užinu na školskom odmoru. To najbolje pokazuje koliko su djeca i porodica zaista visoko na listi prioriteta Vlade“, naveo je Šćekić.
Podvukao je da je hitno potrebno povećanje i redovno usklađivanje dječijeg dodatka, kao i pokretanje realizacije projekta Barnahus, izrada i usvajanje nove Strategije za ostvarivanje prava djeteta, veća ulaganja u dječije zdravlje, obrazovanje i zaštitu od nasilja.
„Državni aparat mora prestati da se krije iza obećanja i preuzeti odgovornost za stanje u kojem djeca odrastaju. Nije dovoljno govoriti o natalitetu, porodici i evropskim standardima, ako djeca nemaju adekvatnu zaštitu, podršku i jednake šanse“, zaključuje Šćekić.











