BKZ je u saopštenju navela da se film u javnosti predstavlja kao ostvarenje nastalo po motivima priče „Nur-Doka“ akademika Zuvdije Hodžića, ali da je u filmskoj adaptaciji uveden lik „Abida iz Novog Pazara, Bošnjaka muslimana sa pazarskim akcentom, koji je tendenciozno predstavljen kao silovatelj, ubica djeteta, koljač i zločinac“. Sve ove optužbe za Pobjedu je odbacio reditelj Nikola Vukčević.

OPTUŽBE I POZIV

Ovakvo predstavljanje, kako su saopštili iz BKZ, ne može biti pitanje umjetničke interpretacije, na koju se reditelj poziva, već ozbiljan čin stigmatizacije jednog naroda, jedne vjerske zajednice, jednog grada i čitavog Sandžaka.

“Umjetnička sloboda ne smije biti izgovor za krivotvorenje historije, zamjenu identiteta počinilaca, kolektivnu stigmatizaciju Bošnjaka, muslimana, Sandžaklija i Novopazaraca, niti za proizvodnju stereotipa koji mogu imati dugoročne društvene posljedice”, piše u saopštenju BKZ-a.

Posebno ističu da dodatnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je radnja filma smještena u period Drugog svjetskog rata, za koji podsjećaju da su i Bošnjaci Sandžaka bili žrtve progona i stradanja.

Bošnjačka kulturna zajednica pozvala je Bošnjačko nacionalno vijeće u Republici Srbiji i Bošnjačko nacionalno vijeće u Crnoj Gori, te druge relevantne faktore, da hitno i javno reaguju kao najviša predstavnička tijela Bošnjaka u ovim državama. Istovremeno su zatražili da se film „Obraz“ ne emituje, prikazuje niti distribuira dok, kako navode, ne budu uklonjeni „krivotvoreni, tendenciozni i uvredljivi elementi“.

Nekoliko dana prije saopštenja Bošnjačke kulturne zajednice, njen predsjednik Jahja Fehratović, bivši potpredsjednik Stranke pravde i pomirenja u Srbiji, u autorskom tekstu ,,Filmom ‘Obraz’ na obraz Bošnjaka“ ukazao je na sve gore pomenuto.

Dodatno, u svom tekstu Fehratović dodaje da ,,Obraz“ ne vidi kao izolovan slučaj, nego dio kontinuirane regionalne matrice u kojoj se Bošnjaci iz Sandžaka prikazuju kao kriminalni ili moralno devijantni likovi, navodeći primjere drugih naslova poput „Državni službenik“, „Falsifikator“ i „Gori vatra“. U svom tekstu problematizuje i tvrdnju da je film „baziran na istinitim događajima“, jer smatra da se tako fikcionalni dodaci predstavljaju kao istorijska činjenica i prelaze u ideološku rekonstrukciju prošlosti.

INSPIRISAN, A NE ADAPTIRAN

Reditelj Nikola Vukčević kazao je za Pobjedu da film ,,Obraz“ prethodnih mjeseci obilazi svijet i region, percipiran kao priča o čojstvu i časti.

“Prikazan je na preko 30 međunarodnih festivala, bioskopski distribuiran u većem dijelu regiona, dok je u Crnoj Gori bioskopska distribucija trajala rekordno: 71 dan, jer je film, svojom porukom i umjetničkom formom, zavrijedio gledanost. Podstiče gledaoca na preispitivanje sebe i situacije u kojoj bi morao donijeti odluku. Svojim dugim nastajanjem, film je postao naš poziv na univerzalne vrijednosti i čovjekoljublje iznad svega. Vjerovali smo da region vapi za ovakvim filmom, jer smo željeli da filmska umjetnost doprinese razumijevanju bogatstva svih naših različitosti. Doživjeli smo i više od toga: da film razumije veliki dio svijeta, jer je, sasvim sigurno, svako društvo imalo slične priče”, istakao je on.

Treba li podsjetiti, pita se Vukčević, da je svaki igrani film umjetnički čin, a ne istorijska čitanka.

“Film je inspirisan određenim elementima stvarnog događaja (progonjeno dijete, časna kuća, opsada, žrtva), kao i motivima antologijske priče akademika Zuvdije Hodžića „Obraz“ (inspirisan motivima, ne adaptiran – što je jasno navedeno i na samoj špici). Činjenica je da motive ovakvog događaja baštine i drugi umjetnici, čiju maštu je ovaj događaj rasplamsao (takođe podatak sa špice) – jasno govori o slobodi interpretacije nečega čemu niko od nas nije prisustvovao. Takođe, „Obraz“ je u cjelosti umjetnički čin o otporu koji je u svojoj strukturi znatno izašao iz okvira priče: jer su četiri strane priče dobile scenario od 120 strana, što je za film normalno. Nijedan film nije istorijski udžbenik, niti može biti istovjetan literarnom ili stvarnom predlošku kojim je inspirisan – to su različita djela koja imaju svoje specifične zakonitosti, a ,,Gorski vijenac“ nas na to lijepo podsjeća”, rekao je on.

VRIJEDNOSTI

Vukčević je dodao da su likove razvili i uspjeli da ih ožive kroz vrijednosti, djela i simboliku, a ne kroz naciju i vjeru.

“Lik Abida u filmu „Obraz“ nije osmišljen kao predstavnik bilo kog naroda, već kao ogoljeni portret fašiste, ponosnog nosioca te ideologije – i kontrast je glavnom junaku. On je filmski negativac koji nosi kukasti krst i nacističku medalju. Iako njegova uniforma istorijski upućuje na zloglasne jedinice tog vremena koje su zloupotrebljavale elemente bošnjačke nošnje, amblemi Trećeg rajha koje vidno nosi jasno ga smještaju isključivo u okvir fašističke formacije”, pojasnio je Vukčević.

On je dodao da film promoviše saosjećanje prema žrtvama i duboku empatiju prema hrabrosti pojedinca da se odupre sili jačeg i sili fašizma, po cijenu sopstvene žrtve.

“Znamo, fašistički zločini nijesu bili zločini naroda, već pojedinaca zatrovanih ideologijom, što je istorijska činjenica. Međutim, najznačajnije za nas, koji smo razvijali priču i uobličavali likove, bila je činjenica da smo u Crnoj Gori, koja je većinskog pravoslavnog stanovništva, s poštovanjem i divljenjem, Nur Doki dodijelili najuzvišenije osobine. U odnosu na njega, sve drugo u filmu služi kao dramaturški kontrast. U odnosu na njega, ime svakog drugog lika nije ni bitno. Možda će to u nekom drugom filmu biti Milovan ili Dragan, a ne Abid ili će biti Slobodan ili Radosav, a ne Nur Doka. Dramaturški nam je bilo važno da Abid dolazi iz udaljenog kraja (Pazara) kako bismo pokazali da se glas o junaštvu glavnog junaka, Nura Doke, pročuo daleko”, rekao je Vukčević.

To je, kako je istakao, sloboda legitimnog prostora umjetničke inspiracije filma – da naprave još većeg junaka.

“Radnja filma se dešava negdje u brdima Crne Gore tokom Drugog svjetskog rata – i to takođe piše na špici, niti jedan grad/mjesto i godina nijesu navedeni – jer se ne bavimo istoriografijom. Da li je neka jedinica bila 50 kilometara „gore ili dolje“, u aprilu ili oktobru, dok god je naša poruka čovječnosti identična istini – manje je važno, te je kao takva, u dobroj namjeri, legitiman prostor naše umjetničke slobode, u kojem postojanje fašiste Abida – ni na koji način ne mijenja naše duboko poštovanje i ljubav prema plemenitom narodu Pazara. Pogotovo danas, studenti Pazara – pokazali su i dokazali da se ljudi vole i podsjetili da je jedina razlika na ljude i neljude”, istakao je Vukčević.

Pobjeda je ovim putem kontaktirala i scenaristkinje Melinu Pot Koljević i Anu Vujadinović Tomić, od kojih do zaključenja štampanog izdanja nisu dobili odgovore, a pokušali su da kontaktiraju i Zuvdiju Hodžića koji je bio nedostupan.

Na šta bi ličilo kada bi se kroz umjetnost i umjetnička djela svi nalazili prozvanima

Nikola Vukčević se upitao i ,,na šta bi ličilo kada bi se kroz umjetnost i umjetnička djela svi nalazili prozvanima ili osjetili uvrijeđenima“.

“Morali bismo reagovati na svaki projekat u kojem su neki Crnogorac, Podgoričanin, Nikšićanin… prikazani kao negativci, a takvih je primjera mnogo. Govoriti o zločinima iz perioda Drugog svjetskog rata ne znači stvaranje stereotipa o narodu, već ukazivanje na opasnost od rehabilitacije onih koji su služili fašizmu. Takođe, osuda saradnika okupatora nije i ne može biti napad na jednu etničku grupu – osim ako ih neko pogrešno ne smatra svojim identitetom (a ja to ne smatram); podsjećam, naš put ka Evropi podrazumijeva jasno odbacivanje fašizma.

Svaki je narod doživio svoju introspekciju kroz knjige, film i pozorište.

I Nur Doka i Abid su naši. Dva lica istog prostora. Zovimo ih kako god. Likovi su sredstva dramaturškog zanata, a ne ogledalo nacije. Ovaj film ukazuje da su dobri ljudi svih vjera i nacija isti, dok smo fašiste okarakterisali onako kako im i dolikuje – kao kukavice. Mi svi ovdje smo, za ostatak svijeta, gdje je film prikazan – jedan narod. Ne razlikuju nas. A mi smo, bez sumnje, napravili film za cijeli svijet”, zaključio je Vukčević.