Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2023. u Crnoj Gori se 41,1 odsto građana izjašnjavaju kao Crnogorci, a 32,9 odsto kao Srbi, dok njih 36,2 odsto govore crnogorskim, a 43,5 odsto srpskim jezikom.

Prosrpske partije i od prošlog popisa iz 2011. smatraju da bi srpski trebalo normirati kao službeni, a ne jezik u službenoj upotrebi, jer ga, kako navode, govori najveći procenat građana. Prema Ustavu Crne Gore službeni jezik je crnogorski, dok su sprski, bosanski, hrvatski i albanski jezici u službenoj upotrebi.

Premijer Crne Gore Milojko Spajić ranije je saopštio da identitetska i pitanja koja dijele ne bi trebalo potencirati prije članstva države u Evropskoj uniji.

U DNP-u, partiji koju predvodi Milan Knežević, imaju drugačiji stav.

“Ovo nije pitanje koje dijeli, niti ideološko pitanje, niti je pitanje političkog hira jedne partije ili nekog građanina, nego je pitanje činjenica, faktografije i činjenice da većina građana u kontinuitetu, kroz svaki popis, izražava svoj jasan stav da je srpski jezik, njihov jezik, govorni kojim su oni služe, koji oni koriste, i prosto taj jezik je većinski u Crnoj Gori”, kazao je Bojović.

Pitanje ljudskih i evropskih prava

Smatra i da je jezik pitanje ljudskih i evropskih prava.

“Ne možemo se svakodneno zaklinjati u Konvenciju Evropske unije o ljudskim pravima, a kršiti pravo najvećeg broja građana u Crnoj Gori, a to je pravo građana da govore sprskim jezikom”, pojašnjava Bojović.

Prema njegovim riječima, većina građana govori srpskim jezikom i taj jezik, po pravilu, i u svim zemljama svijeta jeste službeni jezik.

“Imamo primjedbu konstantnu, koja je potpuno, naravno, besmislena, da ako srpski jezik bude službeni jezik, onda to ruši suverenitet države Crne Gore, to nema nikakve veze. Austrija u tom slučaju ne bi imala suverenitet, zato što se u toj zemlji govori njemačkim jezikom”, navodi Bojović.

Smatra da ulaskom u Evropsku uniju jezik većine naroda koji se govori u državi članici trebalo bi da postane službeni jezik u EU.

“Jezik većine naroda u Crnoj Gori je sprski jezik”, rekao je Bojović.

Upitan da li bi to pitanje trebalo riješiti prije EU članstva, Bojović je decidan.

“Prije, naravno da to treba riješiti prije ulasku u EU”, istakao je.

Komplikovana procedura promjene Ustava

Ustav Crne Gore može se promijeniti dvotrećinskom većinom glasova 81 poslanika, nakon što to predloži bar njih 25.

Međutim, Ustavom je predviđeno da se pojedini članovi mogu izmijeniti, uz dvotrećinsku podršku poslanika, i na referendumu uz tropetinsku podršku svih birača. Član čije izmjene imaju “duplu zaštitu” je i onaj kojim je propisano da je službeni jezik crnogorski.

Upitan kako promijeniti Ustav kada je procedura tako komplikovana, Bojović navodi da postoje pravna mišljenja da je to moguće uraditi kroz dopune najvišeg pravnog akta.

“Zato što nisam pravnik i sada ne bih u tom domenu prejudicirao stvari i davao neka gotova rješenja, ali da ćemo insistirati na tome – da. I ako postoji i malo dobre volje u uvažavanju elementarnih činjenica, mislim da se može postići dogovor i sa opozicijom, jer nema potrebe da ulazimo u konflikt. Sukoba ne treba da bude, jer se ne ugrožava ničiji suverenitet. Jednostavno se ono što je na terenu mora prebaciti na pravne norme”, zaključuje Bojović.