Kako su istakli, Crna Gora ovaj datum dočekuje u ambijentu u kojem su različiti oblici nasilja sve vidljiviji, dok je granica između nasilja u fizičkom i digitalnom prostoru sve manje izražena.

“Govor mržnje, prijetnje, vrijeđanje i ponižavanje na društvenim mrežama, vršnjačko nasilje, diskriminacija i netrpeljivost prema onima koji se doživljavaju kao drugačiji nijesu izolovane pojave. Njihova normalizacija slabi društvenu koheziju, produbljuje nepovjerenje i stvara okvir u kojem nasilje postaje prihvatljiv odgovor na razlike”, kazala je Aleksandra Mihaljević, asistentkinja na projektima.

Iz CGO ističu da na ozbiljnost problema posebno ukazuju podaci koji se odnose na djecu i mlade.

“Nalazi istraživanja CGO-a pokazuju da gotovo 60% srednjoškolske populacije prepoznaje određeni stepen prisutnosti vršnjačkog nasilja u svojoj školi ili sredini, dok svaki peti navodi da je bio žrtva nekog njegovog oblika. Više od 66% učenika i učenica svjedočilo je vršnjačkom nasilju u određenoj frekvenciji, dok je digitalno nasilje po zastupljenosti gotovo izjednačeno sa fizičkim”, kaže Mihaljević.

Digitalni prostor, kako je rekla, sve više postaje poligon za širenje netrpeljivosti čije posljedice ne ostaju samo na ekranima. Monitoring CGO-a pokazao je da je, od 12.969 analiziranih komentara na sedam najčitanijih portala, njih 13% sadržalo elemente govora mržnje.

“Zabrinjavajuća je i brzina kojom se uvrede, dehumanizacija, prijetnje i pozivi na nasilje umnožavaju i normalizuju, brišući granicu između neprihvatljivog govora i ponašanja koje može proizvesti konkretne posljedice”, kaže Mihaljević.

Iskustva iz prethodnog perioda upozoravaju koliko brzo netrpeljivost može prerasti u djelovanje usmjereno prema čitavim grupama.

“Zato CGO ukazuje da odgovornost za suzbijanje nasilja i mržnje ne može biti prepuštena pojedincima, već zahtijeva pravovremeno i koordinisano djelovanje institucija, obrazovnog sistema, medija, političkih aktera i civilnog društva. Posebnu odgovornost imaju oni koji svojim javnim djelovanjem oblikuju društvene stavove, jer relativizovanje nasilja i diskriminatorna retorika pripremaju teren za njegovu normalizacij”, ističe Mihaljević.

Odgovornost za očuvanje mira podrazumijeva i dosljednost u zaštiti ljudskih prava i međunarodnog prava izvan sopstvenih granica. Ruska agresija na Ukrajinu, kao i kontinuirano stradanje civila, uz razmjere razaranja i kršenja međunarodnog humanitarnog prava u Gazi i na drugim djelovima okupirane palestinske teritorije, brutalno podsjećaju koliko je mir krhak kada pravo ustupi mjesto sili. Crna Gora, kao država koja svoju vanjsku politiku temelji na poštovanju međunarodnog prava i ljudskih prava, mora te principe zastupati dosljedno – bez selektivnosti prema tome ko je žrtva, a ko počinilac kršenja.

CGO naglašava da se kultura mira gradi mnogo prije nego što nasilje počne. Gradi se u porodici, školi, javnom prostoru, institucijama i na internetu. Ona zahtijeva obrazovanje koje razvija empatiju i kritičko mišljenje, institucije koje reaguju pravovremeno, odgovorne javne istupe i društvo koje neće ćutati pred mržnjom i diskriminacijom. Reagovati tek kada nasilje eskalira znači baviti se posljedicama neuspjeha, umjesto njegovom prevencijom.

“Zato CGO poziva donosioce odluka, obrazovne institucije, medije i druge društvene aktere da snažnije rade na prevenciji nasilja, razvoju kulture dijaloga i zaštiti ljudskih prava, posebno djece i mladih. Mir nije riječ za obilježavanje jednog datuma. On se mjeri načinom na koji institucije reaguju na nasilje, načinom na koji javni akteri govore o drugima i spremnošću društva da zaštiti dostojanstvo svakog čovjek”, kazala je Aleksandra Mihaljević, asistentkinja na projektima.

Međunarodni dan mira ustanovila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1981. godine, a 2001. godine 21. septembar je jednoglasno proglašen i danom prekida vatre i nenasilja.