Nazvao je simbolično – Karma! Jer zna da se od karme ne može pobjeći…
Trenutno su u Nikšiću gjde čekaju papire kako bi zajedno optutovali svojoj kući.
“Ja radim šest mjeseci, a šest mjeseci putujem. U pitanju je balans. Volim da putujem, ali da budem napolju u prirodi, a ne hotelima. Ne pravim velike planove. Moj jedini plan ovoga puta je bio da odem u Tursku, jer ranije nikada nijesam bio tamo. Krenuo sam na put biciklom iz Holandije, jer volim tako da napravim krug i vratim se kući”, počinje Bob svoju priču za portal Adria.
Foto: Privatna arhiva
Nakon povratka iz Turske, preko Grčke i Albanije došao je u Crnu Goru. Bio je na sjeveru naše zemlje, kada se dogodio sudbonosni susret.
“Kuja je hodala je pored moog bicikla. Obično psi laju i protrče pored, ali ne i ona. Bila je divna. Pratila me je. Krenula da pada kiša i morali smo da nađemo zaklon. Poslije nekoliko kilometara i dalje me je pratila. Onda je napao jedan veliki pas, ali sam je odbranio. Vozio sam još 10 klilometara, ali je nastavila da me prati”, priča Bob.
Foto: Privatna arhiva
Tada je, kako kaže, našao neki stari, napušteni hotel, jer nije htio da kampuje u šatoru po kiši. Ušao je unutra, a kuja je i dalje bila tu.
“Dao sam joj nešto hrane jer me je pratila ukupno 15 kilometara. Sjutra dan je za mene bio test. Htio sam da vidim da li stvarno želi da ide sa mnom ili je samo tog dana. Obično vas pas prati samo jedan dan i to zbog hrane. Ali, sljedećeg dana nije otišla, bila je i dalje uz mene. Tada sam odlučio da je uzmem sa sobom”, priča ovaj avanturista.
Foto: Privatna arhiva
Prisjeća se i je sledeće jutro bilo jako emotivno.
“Inače sam “ravan” sa emocijama. Slomio sam se, ali više od sreće. Sve mi je proletjelo kroz glavu, kao neki film. Sva moja putovanja, iskustva, svi ljudi koje sam sreo. Onda je ona došla i nekako sam zakočio. Možda je ona karma. Nekada je bolje zakočiti, jer uvijek želim da trčim, jurim, vidim sve…”, iskren je Bob.
Nakon toga je odlučio da dođe do Nikšića, gdje se i dalje nalazi. Možda je bolje reći da je “zaglavio” u tom gradu još mjesec, budući da Karma ne može da napusti Crnu Goru dok se ne obave određeni testovi, kako nalažu zakoni naše zemlje.
Foto: Privatna arhiva
Ali, on to vrijeme ne provodi skrštenih ruku. Naprotiv. Bob skoro svakog dana, samoincijativno, čisti pojedine djelove grada.
“Volim da bude čisto. Nije mi teško da prošetam i pokupim. Mnogi mi kažu da nijesam baš normalan, ali volim kada je čisto”, smije se naš sagovornik.
U Crnoj Gori mu je sada lijepo, mada ovdje nije prvi put. Kroz smiješak ističe da mu je prvi put bilo loše.
Foto: Privatna arhiva
“Tada sam bio samo na primorju. Ma, previše turizima i velikih zgrada. To jednostavno nije moj stil. Drugi put je bilo ljepše, jer smo bili na planini. Mirno, lijepo, opušteno…I, sada evo treći put. Jednostavno je, novac i skupi hoteli me ne čine srećim”, priča Bob.
Na pitanje da li se osjeća usmaljeno tokom svojih putovanja, odgovara odrično.
“Volim da budem sam. Često me pitaju da li volim da putujem sam, ali tokom putovanja upoznam dosta ljudi, to se dešava uvijek. Ljudi su radoznali. Volim svoju privatnost, ali se ne osjećam usamljeno. Ali, evo sada je velika promjena jer sam sa nekim. Iako je to pas”, zaključuje nasmijani Bob.
J.L.
