„U cilju stvaranja lažne ideološke osnove za svoj projekat, kriminalizacije i kontrolisanja države, Đukanović je formirao anti-srpsku i anti-pravoslavnu koaliciju, koju je održavao na okupu korupcijom i ličnim interesima. Rezultat je bila slabija unutrašnja kohezija, ali i snaženje nacionalističkih krugova u susjednim zemljama – Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Albaniji – prema teritoriji Crne Gore. Dok se zidala nepotrebna distanca prema Srbiji, koja prema Crnoj Gori nema neprijateljske namjere, ostavljeni su nezastićeni bokovi prema drugim državama i spoljnim akterima, koji sada čekaju priliku da ostvare svoje pretenzije“, navodi Medojević.

On ističe da „nova vlast, umjesto da adresira ove dugoročne sigurnosne rizike, često ne prepoznaje da su tektonski poremećaji međunarodnog poretka na Balkanu i otvaranje starih pitanja moći i uticaja direktno povezani sa destabilizacijom države.

“Dok se Crnogorci i Srbi međusobno svađaju, treće strane u tišini, uz pomoć svojih domaćih saveznika, realizuju stare projekte i interese. Zbog toga je pomirenje crnogorskih Crnogoraca i crnogorskih Srba ključno – ne samo za očuvanje mira i stabilnosti, već i za zaštitu vitalnih interesa države i njenog naroda. Bez iskrenog dijaloga i zajedničkog političkog djelovanja, Crna Gora rizikuje da ostane ranjiva i podložna spoljnim pritiscima, dok unutrašnje podjele dodatno osnažuju nestabilnost“, zaključuje on.