Psihološkinja Stela Burzanović kaže za Gradsku RTV da se takvi slučajevi ne dešavaju preko noći, već je riječ o nakupljenim emocijama. Apeluje na porodicu i okruženje da obrate pažnju na znakove koji ukazuju na to da se neko bori sa suicidalnim mislima.

“Kada se pojedinac zatvara, kada nema više te socijalizacije, komunikacije, kada su zatvoreni u svojim mislima. Imamo i nasmijanu depresiju, kada vidimo pojedince nasmijane na ulici, a kada su sami sa sobom težina emocija i naboj kovitla. Prve znake kod te nasmijane depresije možemo primjetiti kada posmatramo iz prikrajka, kako su zamišljeni, kakva im je fascijalna ekspresija“, navodi Burzanović.

Sa druge strane, kada je riječ o mentalnom zdravlju, sociološkinja Anica Obradović tvrdi da u Crnoj Gori nema stigme. Problem vidi u, kako navodi, skupim uslugama psihoerapeuta, dugom čekanju na preglede, preopterećenosti ljekara te, kako kaže, neadekvatnom pružanju usluge.

“Kakva je to stigma, ako moram da čekam tri mjeseca na pregled kod ljekara koji su okupirani. To je netačna informacija iz koje proističe diskriminacija prema ovoj vrsti oboljenja. Tu nema šta da traži psihološko-psihijatrijska služba. Tu treba da rade kreatori politika koji utiču na naš kvalitet života. Rješavajmo konflikte na miran način. Iz problema možemo dosta toga da naučimo i iz problema možemo da izađemo: jači, bolji, zdraviji i pametniji”, kazala je Obradović.

U Crnoj Gori za psihološku podršku građanima služi besplatna telefonska linija 1555. Rješenja uvijek ima – važno je otvoreno razgovarati i nikada ne potiskivati emocije, poručile su sagovornice Gradske.