Kao igrač i trener ostavio je neizbrisiv trag u FK Budućnost.

“Bio je sinonim za vjernost, računajući mlađe kategorije u klubu je proveo tačno 53 godine (42 kao prvotimac i trener), prošao je sve ružno i lijepo što je prolazila naša Budućnost kroz ponosnu istoriju, od čuvenih baraža za Prvu ligu, ulaska u elitu, do finala Kupa 1977. Sve je to podnosio dostojanstveno, kao pravi podgorički gospodin, bio ogledalo Budućnosti i Podgorice. I danas smo, nažalost, ostali bez takvog velikana plavo-bijele porodice – Savo Maco Rogošić nas je napustio u 75. godini”,  naveli su iz podgoričkog kluba.

Macova zaostavština kao igrača je ogromna, ali zaostavština kao trenera, prije svega mlađih kategorija, je enormna. Stvarao je, bio učitelj, prijatelj, pedagog… Veliki broj velikih igrača je prošao kroz njegove ruke, a sigurno je najponosniji na posljednji omladinski Kup Maršala Tita 1991. godine, koji je sa “svojom djecom” osvojio protiv Rijeke nakon penala na Marakani.

“Šta drugo da kažem, Budućnost je moja porodica. A mlađi moraju da znaju da je Budućnost uvijek bila i da će uvijek biti – veliki klub”.

“Čika Maco, hvala na svemu”, saopštili su iz Budućnosti.