Pravo na penzije ostvario je zaista u tri države, ali dijeli sudbinu obespravljenih koji nemaju ni onih minimalnih 450 eura mjesečno.
Komunikativan, društven, obrazovan, vedrog i nesalomljivog duha u sedmoj deceniji, zvanično je u “mirovini”, ali je aktivan turistički vodič, a od tog posla praktično živi.
Za tri-četiri dana, licencirani vodič za tri strana jezika: engleski, njemački, francuski, zaradi više od sume koja mu “legne na račun” po osnovu sve tri penzije. Ali, ostaje otvoreno pitanje – kako bi preživio da ne može raditi?
Iz Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja objašnjenje – ima potvrđen status korisnika srazmjerne penzije i rješenje o penziji u Švajcarskoj, koju je ostvario na osnovu sedmogodišnjeg radnog staža, ali zasad nema pravo na razliku do minimalnog iznosa penzije.
“Nakon što sam napunio 65 godina, ostvario sam pravo na penziju koju sam dobio iz Švajcarske, dobio rješenje za starosnu penziju, a rješenje za prijevremenu srazmjernu penziju iz Hrvatske i starosnu privremenu penziju iz Crne Gore. Iz Švajcarske za sedam godina i tri mjeseca primam 266 eura, u Hrvatskoj sam radio 14 mjeseci za koje ću primati 15 eura. U Crnoj Gori imam 10 godina i 20 dana radnog staža za koje mi je obračunata penzija u iznosu od 52 eura. Dva poslodavca u Crnoj Gori nisu mi uplatila preko 20 mjeseci doprinosa za penziju”, kaže Jelenić za Primorski portal.
U neobičnoj životnoj priči crnogorske stvarnosti, Zoran Jelenić ističe da je u turizmu oko 50 godina.
Prvi ugovor potpisao je daleke 1972. godine za jednu podgoričku firmu. U sadržajnoj biografiji bio je radnik na plaži 1988. godine, a govorio je dva strana jezika: engleski i njemački.
“Čistio plaže. Gosti su me pitali – ko ti dade to radno mjesto. Ja sam gostima prevodio, objašnjavao što je bilo potrebno tada u Sutomoru. U međuvremenu sam naučio i francuski. Radio sam i kao asistent menadžer, a poslednjih 13 godina radim kao licencirani turistički vodič za tri jezika. Bilo koji posao da sam radio rado promovišem Crnu Goru, za što sam od rijetkih dobio priznanje. Vesna Vujošević iz NTO rekla mi je početkom 2000-ih, kad sam se vratio iz Švajcarske: Jeleniću, mene je sramota od Vas, da u Crnoj Gori nema sluha za Vaše ideje”, naveo je.
Sa zadovoljstvom promovisao crnogorski turizam u Švajcarskoj
“Gospođa Vujošević slala mi je prospete poštom u Švajcarsku. Nudio sam mnogima da besplatno promovišem crnogorsku privredu na sajmovima u Švajcarskoj. Nisu rekli ni hvala. Više puta sam se obraćao ministarstvima u okviru kojih je bio turizam, zatim predsjednicima opština, direktorima turističkih organizacija… Moje znanje o Crnoj Gori, istoriji, kulturi, baštini, tradiciji i običajima, potencijalima je veliko. Niko se nije ponudio da mene pozove da promovišem Crnu Goru na nekom sajmu turizma u Evropi, a ponavljam govorim engleski, njemački, francuski. Pozivaju strance da pričaju o Crnoj Gori, dok za mene, koji sam odrastao i život proveo na crnogorskom primorju, mnogo znam o Crnoj Gori – nije bilo ni ponude”, navodi Jelenić.
Za vrijedne ljude, posla, ipak, ima, i kad ministri, direktori, i u prethodnim i aktuelnim vlastima, na državnom i opštinskim nivoima… nemaju sluha za obrazovane i vrijedne građane Crne Gore.
Jelenić je položio ispite za turističkog vodiča i ima licencu od 2012. godine.
“Licencirani sam vodič za tri jezika: engleski, njemački i francuski. Stranci mi se srdačno zahvaljuju, sa zadovoljstvom me slušaju, a u Crnoj Gori decenijama nisu ni pokušali da me čuju. Radim kao turistički vodič i od toga živim”, kaže Jelenić, penzioner tri države.
