Iz izvršne vlasti ističu da predložene izmjene predstavljaju dio usklađivanja crnogorskog zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije i važan su korak ka zatvaranju Pregovaračkog poglavlja 1 – Sloboda kretanja robe.

U obrazloženju zakona naglašava se da je osnovni razlog za donošenje izmjena usklađivanje sa Direktivom Savjeta Evropske ekonomske zajednice 85/374/EEZ, koja reguliše odgovornost za neispravne proizvode.

“Izmjenu Zakona o obligacionim odnosima neophodno je izvršiti radi njegovog usklađivanja sa Direktivom Savjeta br. 85/374/EEZ od 25. jula 1985. godine o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi sa odgovornošću za neispravne proizvode i kako bi se stvorili neophodni uslovi za zatvaranje Pregovaračkog poglavlja 1 – Sloboda kretanja robe”, navodi se u obrazloženju.

Ovim predlogom zakona prvi put se definiše odgovornost proizvođača za štetu koju mogu izazvati proizvodi koji nijesu bezbjedni za upotrebu.

Ko će se smatrati proizvođačem

Prema predlogu zakona, proizvođač će biti odgovoran za štetu prouzrokovanu neispravnošću svog proizvoda.

Pored proizvođača gotovog proizvoda, proizvođačem će se smatrati i lice koje proizvodi sirovinu ili dio proizvoda, ali i svako lice koje označavanjem proizvoda svojim imenom, žigom ili drugim znakom nastupa kao proizvođač.

Precizirano je i da će odgovornost snositi i uvoznici proizvoda koji robu stavljaju u promet u okviru svog poslovanja.

“Takođe, ukoliko nije moguće utvrditi identitet proizvođača, odgovornost može pasti i na dobavljača proizvoda, osim ako u razumnom roku obavijesti oštećenog o stvarnom proizvođaču ili licu od kojeg je proizvod nabavljen”, piše između ostalog u Predlogu zakona.

Šta je neispravan proizvod

Zakonom se precizira da se proizvodom smatra svaka pokretna stvar, uključujući i onu koja je ugrađena u drugu pokretnu ili nepokretnu stvar, kao i električna energija.

Neispravnim će se smatrati proizvod koji ne pruža sigurnost koja se od njega opravdano očekuje.

Prilikom procjene da li je proizvod neispravan, uzimaće se u obzir način na koji je predstavljen javnosti, svrha za koju se koristi, očekivana upotreba i vrijeme kada je stavljen u promet.

“Proizvod nije ispravan ako, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito način na koji je proizvod predstavljen, svrhe u koje, prema razumnom očekivanju, proizvod može biti upotrijebljen i vrijeme kad je proizvod stavljen u promet, ne pruža sigurnost koja se od takvog proizvoda opravdano očekuje”, piše u tekstu predloga zakona.

Naglašeno je da proizvod neće biti proglašen neispravnim samo zato što je kasnije na tržište stavljen kvalitetniji ili tehnološki napredniji proizvod.

Oštećeni mora dokazati štetu

Predlogom zakona propisano je da oštećeno lice ima obavezu da dokaže nastanak štete, neispravnost proizvoda i uzročnu vezu između proizvoda i nastale štete.

“Kada za štetu odgovara više lica, njihova odgovornost biće solidarna, što znači da oštećeni može tražiti punu naknadu od bilo kojeg od odgovornih subjekata”, pojašnjava se.

Zakonom su definisani i slučajevi u kojima proizvođač može biti oslobođen odgovornosti.

“To će biti moguće ukoliko dokaže da proizvod nije stavio u promet, da neispravnost nije postojala u trenutku kada je proizvod plasiran na tržište ili da je nastala naknadno. Odgovornost može biti isključena i ako proizvod nije proizveden za prodaju ili drugu poslovnu svrhu, kao i ukoliko je neispravnost posljedica poštovanja obaveznih propisa koji su bili na snazi u trenutku stavljanja proizvoda u promet”, precizirano je Predlogom zakona.

Posebno je predviđena mogućnost oslobađanja odgovornosti ukoliko tadašnji nivo naučnih i tehničkih znanja nije omogućavao otkrivanje neispravnosti proizvoda.

Ipak, zakon jasno propisuje da proizvođač neće moći da izbjegne odgovornost ukoliko je do štete došlo djelovanjem ili propustom trećeg lica.

Jedna od novina jeste odredba prema kojoj proizvođač unaprijed neće moći da isključi ili ograniči svoju odgovornost za štetu izazvanu neispravnim proizvodom.

Na taj način, dodaje se, dodatno se jača pravna zaštita građana i potrošača.

Zakonom su definisani i rokovi za ostvarivanje prava na naknadu štete.

“Potraživanje će zastarijevati u roku od tri godine od dana kada je oštećeni saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost i proizvođača, dok pravo na naknadu štete definitivno prestaje nakon deset godina od dana kada je proizvod stavljen u promet, osim ako je u međuvremenu pokrenut sudski ili drugi nadležni postupak”, ističe se u dokumentu.