Iz Ustavnog suda juče je saopšteno da su usvojili ustavnu žalbu optuženih za ubistvo Slavoljuba Šćekića i utvrdili da im je Vrhovni sud Crne Gore uskratio pravo na žalbu na produženje pritvora, čime im je povrijeđeno pravo na pristup sudu, garantovano Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.

U odluci Ustavnog suda navodi se da bi stav Vrhovnog suda doveo do situacije da nijedan sud suštinski ne ispita zakonitost i opravdanost pritvora Ljubu Bigoviću, Saši Boreti, Ljubu Vujadinoviću i Milanu Šćekiću.

Šćekićeva sestra smatra da Ustavni sud ovakvom odlukom produžava agoniju porodice koja traje duže od 20 godina.

“Taman pomislim: dobro je, ubice moga brata su osuđene. Ne baš onoliko koliko bi trebalo. Ali, zakon je takav kakav je bio na snazi u vrijeme ubistva mog brata. Zabrinjavajuće je to što sudski postupak još uvijek nije okončan, a trebalo je odavno da bude. I umjesto da se postupak okonča i da pravda bude konačno zadovoljena, Ustavni sud se bavi pitanjem pritvora osuđenih za ubistvo. Izvršiocima ubistva moga brata mjesto je u pritvoru i zatvoru, nikako na slobodi, koliko god to neko pokušavao da spriječi i uporno to pokušava svih ovih godina”, navodi ona.

Ali, kako kaže, očigledno je da su ti pokušaji i dalje na snazi.

“Nakon ukidanja rješenja Vrhovnog suda i vraćanjem predmeta tom sudu na ponovni postupak, ja se pitam koga štiti Ustavni sud: dželate ili žrtvu?! Odgovor se sam po sebi nameće iz usvajanja ustavne žalbe osuđenih za ubistvo. Očigledno, sudije Ustavnog suda više brine je li ili nije uskraćeno pravo na žalbu za produženje pritvora osuđenih za ubistvo moga brata, nego to što je mom bratu uskraćeno pravo na život. Pravo na život je temeljno, neprikosnoveno ljudsko pravo, koje garantuje da niko ne može biti namjerno lišen života, a štite ga Evropska konvencija i ustavi. Život mog brata nije bio zaštićen. Njemu su oduzeli pravo na život! Sada hoće da mu oduzmu i pravo na pravdu! Konstantno potenciranje pitanja pritvora osuđenih samo je jedna vrsta pokušaja da se oni puste iz pritvora i tako se domognu slobode i na taj način izbjegnu zatvorsku kaznu”, kazala je Slavica Šćekić za „Dan“.

Ustavni sud je ukinuo rješenje Vrhovnog suda i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Apelacioni sud je 3. septembra 2025. godine, nakon izricanja osuđujuće presude, produžio pritvor četvorici optuženih, uz pravnu pouku da protiv tog rješenja imaju pravo žalbe Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je, međutim, žalbe odbacio kao nedozvoljene, uz obrazloženje da Apelacioni, kao drugostepeni sud, nije bio ovlašćen da produžava pritvor, već samo da ga, nakon preinačenja presude Višeg suda, odredi ili ukine.

Sud je ocijenio da pritvor optuženima nakon izricanja presude Višeg suda 2012. godine već traje do pravosnažnosti presude, odnosno do isteka kazni, pa Apelacioni sud nije mogao da donese novo rješenje o pritvoru. Za Vrhovni sud, to što je Apelacioni dao pogrešnu pravnu pouku ne može konstituisati pravo na žalbu.

“Ustavni sud nije prihvatio argument Vrhovnog suda o neprekinutom kontinuitetu pritvora, imajući u vidu da je u međuvremenu došlo do ukidanja pravosnažnih presuda, ali i očiglednog istovremenog postojanja dva rješenja o produženju pritvora, i to Višeg suda i Vrhovnog suda”, saopštili su iz Ustavnog suda.

Kako su zaključili, odbacivanjem žalbi kao nedozvoljenih, Vrhovni sud je faktički prihvatio i legitimisao nejasnoću u pogledu suda koji je produžio pritvor, a teret te nejasnoće prebacio na optužene.

“Vrhovni sud je u ponovnom postupku dužan da obezbijedi stvarnu i djelotvornu sudsku kontrolu zakonitosti pritvora, na način što će svojom odlukom i jasnim tumačenjem otkloniti nejasnoću i obezbijediti djelotvorno preispitivanje zakonitosti lišenja slobode i daljeg trajanja pritvora”, naveli su iz Ustavnog suda.