Kako pamtite početke benda i koliko je bilo izazovno stvarati tako kompleksnu vrstu muzike – na tehničkom (sviračkom) nivou, ali i u okolnostima metal scene koju pamtite iz perioda ranih dvijehiljaditih godina?

-Bilo je veoma izazovno svirati takvu muziku, ali niko od nas nije razmišljao ambciozno. To je bila čista ljubav i nadahnuće, ali i želja da napravimo nešto u muzičkom stilu kojem se i sami divimo. Još u drugoj polovini devedesetih, praktično kao djeca, mi smo već bili kristalno definisani kao beskompromisno opčinjeni tim muzičkim stilom i tom scenom. Tada su i nastali “korijeni” benda “Alogia”, kroz naš rad sa bendom “Psychoparadox”. Prosto smo uživali u procesu stvaranja pjesama i u druženju, jer smo svi bili veoma dobri drugari. To je bio sam po sebi ispunjen cilj. Kada je objavljen album, naišli smo na sjajan odaziv i mnogi su se poistovjetili sa numerama – a to je zato što je publika koja je slušala te pjesme zapravo slična nama. Tadašnja “domaća” metal scena je bila drugačija. Bilo je mnogo manje bendova i rijetki su bili inspirisani u to vrijeme aktuelnom progresive/pauer metal scenom. Mi smo godinama tražili nekoga ko bi mogao pjevati u Jana Gilana, Brusa Dikinsona, Andija Derisa, Rasela Alena, Džejma Labrija, Fabija Lionea. Kada smo upoznali Nikolu Mijića, to je bio pravi bingo i praktično nastanak “Alogije”.

Spot za jednu od pjesama koja je obilježila rani period benda

Šta smatrate najvećim dostignućima benda u periodu od osnivanja grupe do danas?

-Bilo je mnogo sjajnih momenata i različitih faza. Možda je najteže bilo održati bend i pravac kroz sve te faze i okolnosti koje su nas bacale u različite vatre. Mnogo toga se mijenjalo i nije bilo lako ostati na tom istom putu. Ni sada nije lako. Sve je to “vječita borba”. O tome i govori pjesma “Eternal Fight”, koju smo snimili sa Timom Riperom Ovensom (Ex – “JudasPriest”) na našem posljednjem albumu “Semendria”.

 Kako se Vaš zvuk mijenjao kroz sve ove godine i u kom pravcu su se te promjene dešavale?

-Zapravo se i nije mnogo mijenjao. Možda je najteža faza bila neposredno prije snimanja trećeg albuma. Neki ljudi koji su bili spiritualno veoma bliski bendu su praktično izgubili moć i interesovanje. To su bile godine kada su muzičke CD radnje, radio stanice i magazini skoro potpuno izgubili smisao, kao i domaće izdavačke kuće. U tom periodu je nastao naš četvrti album “Priče o snovima” (2012), koji je bio vise inspirisan AOR bendovima “Journey” i “Foreigner”, a manje pauer metalom. Ali već dvije godine kasnije, album “Elegia Balcanica” je bio potpuni povratak “korijenima” i to je pjesma koja nam je otvorila vrata ka inostranstvu – Italiji, Bugarskoj i Austriji, gdje smo počeli sve češće da nastupamo.

Kako vidite današnju metal scenu u Srbiji i u zemljama regiona?

-Ima mnogo kvalitetnih bendova, ali je generalno problem privući pažnju publike i izdvojiti se iz mase. Problem je i to što je danas mnogo lakše napraviti savršene studijske snimke, ali se postavlja pitanje koliko je to realna stvar. Publika je prezasićena. Sa druge strane imamo neke izvođace koji su napravili veliki proboj u inostranstvu. Mislim na bend “Jelusick” i na Dina Jelusića, koji je zaista presedan na prostoru bivše Jugoslavije. Mislim da niko sa ovih prostora nije napravio baš toliko ozbiljnu priču na inostranoj sceni.

Koliko je bilo teško baviti se metal muzikom u Srbiji kroz sve ove godine?

-Kada nešto voliš, nije ti teško. Mi smo uživali u procesu stvaranja i druženju, pa nismo ni bili svjesni toga koliko je zapravo teško opstati i napraviti neki “uspjeh” sa tom vrstom muzike. Opet, bili smo i veoma mladi, pa smo imali i mnogo slobodnog vremena. Slobodno mogu reći da smo to vrijeme mahom beskompromisno potrošili na ljubav prema hevi metalu.

Koncertom u Beogradu u martu ste obilježili aktuelni jubilej. Kakvi su Vaši utisci?

-Ispunjeni smo sjajnim utiscima. Dugo nismo svirali u Beogradu, a ovaj koncert je bio potpuno u atmosferi koncerata koje smo imali u prvim godinama karijere. Meni lično je bilo veoma emotivno da ponovo vidim u publici neka lica iz prošlosti, ali I neke nove, mlade ljude, koji poznaju i pjevaju pjesme iz svih faza naše karijere.

Gdje će bend sve nastupati tokom ove godine i da li će biti koncerata u inostranstvu?

-Biće nekih nastupa u inostranstvu, možda i nekih festivalskih nastupa u regionu, gdje ćemo vratiti staru “set-listu”. Nešto što je novo i veoma perspektivno jeste “Rock Symphony”, koji je nastao u saradnji sa  “Zrenjaninskom Filharmonijom”. To je koncertni projekat koji uključuje simfonijski orkestar, hor  i rok bend u kojem možete vidjeti i neke  članove bendova “Alogia” i “The Big Deal”, ali takodje i posljednjeg pjevača grupe “Rainbow”, Ronija Romera – za koga mogu da kažem da je moj prijatelj iz izdavačke kuće “Frontiers Records”. 10. maja imamo nastup u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, a u pripremi je i ozbiljan beogradski koncert. Riječ je o jednom gigantskom projektu u okviru kojeg izvodimo uživo najveće rok, hard rok i hevi metal hitove. Naravno, sa Ronnijem izvodimo “Deep Purple” i “Rainbow” pjesme.

M.STANIŠIĆ