Piše: Rajka Raičević

Dva puta Crna Gora odbila je da reaguje zbog mučkog napada takozvanog batinaškog odreda „crne trojke“ na Voja Lakovića. Sada, država po treći put ima šansu da rasvijetli ovaj zločin ili da ga još jednom prećuti. Fotografije koje objavljujemo uz tekst pokazuju kako je Laković, nakon ukazane medicinske pomoći izgledao poslije prebijanja „crnih trojki“.

I dan danas osjeća zdravstvene posledice prebijanja. Prvobitno je od 13. do 20.jula 1999.godine bio na liječenju u Pljevljima, potom od 20.jula do 28.avgusta na Klinici za traumatologiju i ortopediju VMA u Beogradu, kasnije na banjskoj rehabilitaciji.
Prvi put Crna Gora je prećutala kada je Laković napadnut i predata krivična prijava bjelopoljskom tužiocu 28.avgusta 1999. godine, koja je kasnije odbačena. Date su, kako je javno saopštio Laković, lažne službene zabilješke a zanemarene prave koje je radio policajac Esad Eso Ramović, čime je zataškan pokušaj njegovog ubistva.

Ni drugi put, država Crna Gora nije zaštitila Lakovića, ali jeste „crne trojke“ i njihove nalogodavce kada je 2007. godine odbijena krivična prijava koju je protiv MUP-a Crne Gore podnio 2002.godine. Nakon sedam i po sati iskaza pred skupštinskim Anketnim odborom o „crnim trojkama“ 8.jula ove godine, Laković je 10.novembra pisao vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću.

Pisao je i ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću i v.d.direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću. Umjesto od njih, dobio je odgovor od trećeg lica-načelnika Odjeljenja za zaštitu objekata i ličnosti, koji mu je „u korektnom razgovoru kazao da ne raspolažu podacima da je meni i mojoj porodici ugrožena bezbjednost“.

Pet mjeseci od detaljnog iskaza pred odborom i mjesec od dostavljanja dopisa VDT-u, u Crnoj Gori je muk. U dopisu VDT-u Markoviću, Laković je tražio odgovor na pitanje: šta ste preduzeli ili da li preduzimate u vezi slučaja u javnosti prepoznat kao

– Crne trojke? Odgovora još nema, a Laković je podsjetio tužioca Markovića da je prema članu 129 Zakona o državnom tužilaštvu on odgovoran za vršenje poslova državnog tužilaštva dužan da preduzme mjere i radnje za efikasno i zakonito vršenje poslova državnog tužilaštva.

“Stoga Vas direktno pitam i tražim direktan i javan odgovor: koje ste tačno mjere preduzeli u vezi visoke korupcije i najtežeg – pravno i etički najporaznijeg kriminalnog djelovanja za svaku državu koja drži do države – kada ta djelovanja potiču izvorno od same države kao organizovanog antidržavnog jezgra i arsenala kriminala? Taj bestijalan mehanizam “crnih trojki” se odvijao devedesetih, a ogledao u dehumanizaciji čovjeka, u prebijanju, u brutalnom mučenju i najtežim vidovima zlostavljanju političkih neistomišljenika i lica iz državnog aparata koja su postajale žrtve sopstvene države zato što su odbijale da se pokore i što su se usudile da se suprotstave mafijaškom karakteru koji je zadobila sama država. Vi ste to sigurno znali, a sada ste i dužni da znate da su ta lica bila najteže prebijana, mučena, da je ubijan bog u njima i da su progonjena i da su i u sačekušama tučena do besvjesti surovo i krvnički i ostala sa doživotnim trajnim posljedicama”, naveo je Laković u dopisu.

Laković je u momentu napada 13. jula 1999.godine bio upravnik savezne carine, i sa te pozicije prethodno je u Baru zaplijenio brod s cigaretama bez akcizne markice u vrijednosti od 15 miliona njemačkih maraka i u Herceg Novom dva i po šlepera citostatika kojima je istekao rok upotrebe, a koji su trebalo da sedistribuiraju kroz privatne apoteke po Crnoj Gori. Odbio je, kako je rekao, da primi mito koji mu je ponuđen, da uzme 10 odsto od ukupne vrijednosti zaplijenjenih cigareta koji mu je ponudio, kako je pred Anketnim odborom kazao, njegov bivši prijatelj, pokojni M.M.Tada su, prema svjedočenju Lakovića, krenuli napadi na njega, počev od oduzimanja naoružanja, službenog vozila s radio vezama i opremom, te trovanju psa i uhođenja koja su kulminirala prebijanjem zbog koga i dan danas ima zdravstvene probleme.

ŠUKOVIĆ JE SAMO S GORNJEG SPRATA „LIMENKE“ GDJE JE BILA SEDMA UPRAVA, SIŠAO NA DONJI GDJE JE SPO

Laković je prva žrtva „crnih trojki“, nakon toga bila je serija prebijanja i praćenja političkih neistomišljenika i ljudi koji su, prema tadašnjim procjenama, smetali sistemu. „Crne trojke“ povezivane su sa Sedmom upravom crnogorske policije.
Pred Anketnim odborom, Laković je kazao dabi trebalo saslušatiPredraga Šukovića koji je bio na gornjem spratu „Limenke“ dok je postojala Sedma uprava, a danas se nalazi na donjem spratu iste zgrade kao šef Specijalnog policijskog odjeljenja.

“Došao sam pred Anketni odbor jer pravosudnim i tužilačkim organima ne vjerujem, a vjerujem Skupštini koju je birao narod”,  kazao je Laković.

 ZASTARA PRVA I ZA SADA JEDINA REAKCIJA SDT-A NA „CRNE TROJKE“

Da li država i dalje posjeduje paradržavne jedinice sa specijalnim zadacima koji u zakonu nijesu nigdje definisane za obračun sa onima koje procijene da treba „prevaspitati“, nije javnosti poznato. Poznato je da, makar javno, tužilaštvo ćuti i time podgrijava sumnje da odobrava poteze „crnih trojki“ ili ih se pak plaši pa ih na taj način i dalje štiti. Drugačiji zaključak je teško izvesti s obzirom da žrtve batinašadržava ne želi da zaštiti jednako danas 2025.godine, kao što nije htjela ni u jeku vladavine Mila Đukanovića i njegove Demokratske narodne partije.

Jedna od sumnji da država pokušava da izbjegne priču o „crnim trojkama“ pokrenuta je kada se u junu, nakon svjedočenja pred Anketnim odborom bivšeg službenika MUP-a Milana Paunovića, oglasio portparol Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić tvrdeći da je zastario slučaj „crnih trojki“.

Bilo je zanimljivo otkuda tako ekspresna reakcija iz SDT-a o zastari zločina, a drugih reakcija Specijalnog tužilaštva o „crnim trojkama“ do sada nije ni bilo. Prema osnovnim međunarodnim konvencijama, tortura je krivično djelo koje ne zastarijeva. Zašto je brže bolje iz SDT-a saopšteno da je nastupila zastara, moglo bi se na više načina tumačiti, ne samo između redova, bez obzira na protok vremena.

Ono što propisuje Međunarodna konvencija o ljudskim pravima iz 1950.godine, čiju primjenu uspostavlja Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, na prvom mjestu je pravo na život.

“Pravo na život, zabrana torture, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, zabranu ropstva i prinudnog rada, pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti, pravo na pravično suđenje, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti”, navodi se u Konvenciji.

Pravnici u Crnoj Gori, različito su tumačili stav SDT-a o zastari torture. Dobar dio njih podsjetio je da su pred Strazburom već vođeni slučajevi protiv Crne Gore zbog torture i da su ta lica dobila presudu. Ukoliko se crnogorske relevantne adrese i dalje budu štitile „zakonom ćutanja“, izvjesno je da će se baviti međunarodni sud za ljudska prava u Strazburu, najavio je Vojo Laković.

“Nisam dobio pravi odgovor. Imam još dvije institucije u Crnoj Gori. Ovih dana ću da se njima obratim, to je Savjet tužilački i Skupština Crne Gore. Nakon toga će se Vojo žaliti protiv svoje države i sistema. Moram tražiti pravdu pred Strazburom, ja ne mogu umrijeti dok to ne dokažem”, kazao je Laković za Adria TV.

Poručio je da nije kukavica, te da ga niko ne može prepasti, a da je sebe zaštitio.

“Sve što znam, nalazi se negdje gdje oni ne mogu doći do toga. Bilo što da mi se desi, to će ugledati svjetlost dana i ja sam opet pobjednik, iako me neće biti. Krenuo sam ovim stopama da dokažem i ja sene povlačim, milimetar. Milimetar se neću povući. Ovo je moj život, batine koje sam dobio i korito u kojem sam ležao niko ne može skinuti sa mene. Neću odustati dok se ta lica ne izvedu pred lice pravde, a tada će država početi da funkcioniše i da se vrati povjerenje i u MUP i u pravosudne organe i u tužilačku organizaciju. Crna Gora je gladna istine, mi je sada nemamo”, poručio je Laković naglašavajući da Duško Marković nije govorio istinu pred Anketnim odborom.

ODUZELI MU ORUŽJE, SLUŽBENO VOZILO, OTROVALI PSA, ZATIM UHODILI, NA KRAJU GA PREBILI

O događaju 13.jula 1999.godine, Laković je sedam i po sati govorio na Anketnom odboru 7.jula ove godine, objašnjavajući detalje napada, šta je tome prethodilo, kakve su posledice bile kasnije, kao i govoreći o nereakciji države.

Uvod u početak njegovih problema, bilo je oduzimanje dva pištolja i službenog vozila s radio stanicama koje je do tada koristio sa potrebnom opremom. Napomenuo je i da mu je u tom periodu otrovan profesionalno dresirani zaštitnik pas vučjak. Nakon toga, krenuo je da odnese službenu pošiljku za Prijepolje, kada je krenuo iz Petrovca vidio je da ga od starta prati crvena golf trojka. Na Paštrovačkoj gori, zaustavio se i vidio da se u isto vrijeme zaustavlja golf trojka iz koga su izašla tri lica. Naišao je autobus, golf se odvezao.

Taj isti golf ponovo se pojavljuje kada se vraćao iz Prijepolja, prepriječio mu put i izvadili stop palicu, ali kada su vidjeli da nije sam u vozilu, dali su gas i otišli. Tokom boravka u Pljevljima, drugog dana na mjesnom vašaru ponovo je primijetio da su ista lica iz golfa bila na vašaru, oko njega se vrćela, ali nijesu ništa preduzimali.

Pred Anketnim odborom, Laković je kazao da odgovorno tvrdi „da su ova lica sva tri dana imali podršku načelnika DB-a Micka Aranitovića i službenika Zindovića koji su ih smjestili da spavaju u motel kod bivšeg policajca Hamde Kriještorca, o trošku SDB-a“.

Sledećeg dana krenuo je nazad za Petrovac, čim je izašao iz porodične kuće primijetio je parkirano auto i jedno lice koje je podiglo toki-voki i da javlja da je krenuo. Na izlazu iz Pljevalja, stajala je policijska patrola koja je sve zaustavljala ali je njega propustila. Isto je bilo i na mostu na Đurđevića Tari. Od mosta na Tari do Mojkovca je sreo svega dva vozila do Crnih poda, iako je prethodno bila velika frekvencija vozila. Bilo mu je sumnjivo, a dolaskom u Crna poda na duplu krivinu, gdje se ispod nalazi velika provalija, stajao je crveni golf, crvene boje s rotacionim svjetlom na krovu i jedno lice u jakni.

“Stao sam kao savjesni građanin, spustio prozor vozila da pitam šta se desilo, treba li šta da se pomogne. Isto to lice, ispod jakne imao je mali hekler za ulične borbe, podigao je hekler i uperio mi ga u čelo i rekao: dosta si se kurč.. Vojo Lakoviću, izlazi. Tada su iza male krivine istrčala još tri lica s nekim šipkama, bejzbol palicama i izvukli me iz auta i počeli dame biju. Skupio sam se koliko mogu da zaštitim sebe. Udarali su me, obalili, jedan me čizmom udario u nos, slomili su mi ruku, nogu…Spasio me jedan taksista koji je bio u posjetu kod majke u selu ispred Crnih poda koji je naišao sporednim putem. Kada su ga napadači vidjeli pobjegli su. Bio sam u nesvijesti krvav, taksista me polio vodom i vratio u normalu. Rekao je da me ne može povesti autom da ga je strah. Ubacio me u moje auto, krenuo sam tako izlomljen prema Mojkovcu u kafanu Tiha noć, kod mog prijatelja Miško. Nijesam mogao da zakočim zbog povreda, nego je auto udario u zid i tako se ugasio. Tamo su me moj prijatelj Miško i njegova porodica prebacila u dom zdravlja u Mojkovac”,  ispričao je Laković navodeći da su ga nakon ukazane prve pomoći u Mojkovcu, prebacili u Pljevlja, kasnije na VMA .

ZATAŠKAN POKUŠAJ UBISTVA

Naglasio je da je „jedini čovjek ovlašćeno službeno lice CB Pljevlja Esad Eso Ramović obavio razgovor sa mnom“.

“Niko nikad više nije obavio razgovor sa mnom. Eso Ramović je preslušao sve prijeteće poruke koje sam uspio da primim, sve brojeve s kojih mi je prijećeno i da je napravio službenu zabilješku koju je dostavio svojim starješinama. Nakon toga, ova lica skinuta s mog predmeta. I više nijesu imala pristup. Tada su moje batine i moj pokušaj ubistva zataškan”, kazao je Laković koji se punih 26 godina bori da istjera istinu na vidjelo.

Nakon liječenja na VMA prijatelji i kolege su mu savjetovali da ne ide nazad za Crnu Goru jer nije bezbjedan, potom je s poslom nastavio rad u Saveznoj upravi carina u Beogradu.

“Krivičnu prijavu preko mojih advokata podnio sam 17. jula 2002. godine protiv MUP-a Crne Gore za batine i povrede koje su mi nanesene. Sudski spor završio se 25. 09. 2007.godine tako što tužba odbačena kao neosnovana. Glavni dokaz za odbacivanje je službena zabilješka OB Mojkovac MUP CG broj 224/99/1936 od 16.07.1999.godine sa kojima nikada nijesam razgovarao, niti sam imao kontakta sa njima. Ta presuda je farsa. Nije prenešeno pola iz službene zabilješke Esada Ramovića”, naveo je Laković dodajući da ga je visoki funkcioner MUP- a upozorio da se priprema napad na njega, ali da on to nažalost tada nije ozbiljno shvatio.

Postojanje Sedme uprave je po prvi put javno priznao Duško Marković, bivši premijer i nekadašnji šef SDB-a. On je tokom saslušanja u maju ove godine pred skupštinskim Anketnim odborom kazao da je to bila kontrateroristička jedinica, formalno vezana za Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Crne trojke“ su bile specijalni paradržavni odred sastavljen od pripadnika MUP-a iz takozvane Sedme uprave koji su bili zaduženi za praćenje, premlaćivanje i zastrašivanje političkih neistomišljenika.Prva žrtva je bio Vojo Laković, zatim kako se tvrdi pukovnik Radovana Aleksić, ubijeni vlasnik i urednika „Dana“ Duško Jovanović…

“Nekadašnji komandant Specijalne jedinice policije Veselin Veljović bio je glavni za „Crne trojke“, a njegova desna ruka tadašnji komandir Miljan Perović”, kazao je dugogodišnji policijski službenik Brajuško Brajušković pred Anketnim odborom.