U specijalnoj emisiji ADRIA TV “Botun, jedna priča – 58 metara od istine“, Stojanović  je kazala da se u Botun doselila prije sedamdesetak godina, kada je mjesto, prema njenim riječima, bilo velika čistina, prostranstvo i ljepota.

“Ljudi su bili vrijedni, pa zasukali rukave, radili, stvarali i imali. Dok smo bili u zajedničkoj Jugoslaviji nije bilo grada i varoši gdje Zećani nisu pošli sa svojim prvim voćem i povrćem. To je bio radni narod, pa je i stekao i imao“, kazala je ona.

Mještanka se prisjeća da su nadležni kada je fabrika otvorena obećavali med i mlijeko. Ljudi su ipak, kako ukazuje, prevareni i teško oštećeni, a izgubili su i zdravlje.

„Kad je došla prva kap crvenog mulja, to je bilo veliko upozorenje da u Botunu za čovjeka života nema, ali mi nismo bili svjesni te opasnosti. Kamo sreće da smo pošli na Ćemovsko polje, pod šatorima bi imali zdravlje. U Botunu nema kuće koja nema nekog bolesnika. Ja sam se leba najela i života naživjela, ali je muka što strada omladina“, navodi Stojanović.

Ostale su samo bolesti koje napadaju, sa sjetom kaže gospođa Novka. Svaki novi dan je postao borba, a tijelo je počelo da plaća cijenu života na zemlji koja odavno ne štiti, već povređuje. Ono što je nekada bio dom, danas joj donosi samo strah i patnju.

Podsjetila je da je u posljednjih pola vijeka imala devet operacija, te da se, pored ostalog, borila i sa karcinomima štitne žlijezde i lica. Doktorke kojima je povjerila liječenje, kako kaže, konstatovale su da je narušeno zdravlje posljedica rada Kombinata.

Botun je nekad bio idealno mjesto za život, a danas je nastradao i napretka slabo ima. Ljudi su, prema riječima gospođe Stojanović, prevareni, a zdravlje im je ozbiljno narušeno.

Specijalnu emisiju u cjelosti možete pogledati na sljedećem linku: