Iz Vrhovnog suda saopštili su da su usvojili zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijelo Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore protiv pravosnažnih presuda Višeg suda u Podgorici od jula 2024. godine i Apelacionog suda od februara 2025. godine, u krivičnom predmetu koji se protiv Mugoše vodio zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja.

“Vrhovni sud je utvrdio da su nižestepene presude donijete uz povredu zakona u korist okrivljenog, jer su razlozi nižestepenih sudova o odlučnim činjenicama bili nejasni, protivrječni i zasnovani na pogrešnom pravnom polazištu, te da stoga sadrže bitne povrede odredaba krivičnog postupka. U zahtjevu VDT-a ukazano je da su Viši i Apelacioni sud pogrešno tumačili tada važeće propise koji su se odnosili na prenos prava na gradskom građevinskom zemljištu, budući da u vrijeme kada je Mugoša, kao gradonačelnik, donio odluke o prenosu zemljišta na preduzeće „Carine“ DOO Podgorica (2007. i 2011. godine), nije postojala zakonska mogućnost prenosa zemljišta neposrednom pogodbom, već isključivo putem javnog nadmetanja”, navode.

Pojašnjavaju da se predmet postupka odnosio na prenos prava na gradskom građevinskom zemljištu ukupne površine od oko 15 hiljada kvadratnih metara, u katastarskoj opštini Podgorica III, koje je Mugoša, kao gradonačelnik Glavnog grada, prenio preduzeću „Carine“.

“Zemljište je plaćeno po cijeni od 165 eura po kvadratnom metru, odnosno za ukupnu naknadu od 2.508.285 eura. Prema ocjeni Vrhovnog suda, stvarna tržišna vrijednost zemljišta, u zavisnosti od parcela, iznosila je od 384,88 do 857,02 eura po kvadratnom metru. Na taj način je, kako je zaključio Vrhovni sud, preduzeću „Carine“ pribavljena imovinska korist od 6.723.194,85 eura, dok je Glavnom gradu Podgorica nanijeta šteta u istom iznosu”, dodaju u Vrhovnom sudu.

Vrhovni sud je konstatovao da su tada važeći Zakon o građevinskom zemljištu i Uredba Vlade Crne Gore iz 2003. godine jasno propisivali obavezu sprovođenja javnog nadmetanja, te da su od tog postupka bili izuzeti samo slučajevi kada se zemljište prenosi za potrebe državnih organa ili za eksproprisano zemljište.

“Mogućnost prenosa neposrednom pogodbom uvedena je tek Zakonom o državnoj imovini iz 2009. godine, koji nije bio na snazi u vrijeme radnji koje su se Mugoši stavljale na teret. Sud nalazi da nižestepeni sudovi gube iz vida činjenicu da je okrivljenom bilo stavljeno na teret da je kao gradonačelnik iskoristio svoj službeni položaj i prekoračio granice svojih službenih ovlašćenja, jer nije imao zakonsko pravo da samostalno donosi odluke o prenosu prava na predmetnim parcelama, budući da je takva nadležnost isključivo pripadala Skupštini Glavnog grada Podgorice, te da, u konkretnom slučaju, shodno tada važećim propisima nije postojala zakonska mogućnost prenosa zemljišta neposrednom pogodbom, već isključivo putem javnog nadmetanja”, naglašavaju u Vrhovnom sudu.

Ocijenili su da su nižestepeni sudovi pogrešno procijenili postojanje umišljaja okrivljenog, jer su njegovo postupanje ocjenjivali na osnovu propisa koji u relevantnom periodu nisu važili, te zanemarili činjenicu da je okrivljenom stavljeno na teret da je postupao suprotno važećim propisima, istrajavajući u tome i nakon što je Vrhovni sud Crne Gore, postupajući po reviziji, u presudi od decembra 2010. godine utvrdio da su ugovori o prenosu prava na gradskom građevinskom zemljištu, koje je Glavni grad Podgorica zaključio sa preduzećem „Carine“ 2007. godine, ništavi, jer su zaključeni neposrednom pogodbom suprotno zakonom propisanom postupku javnog nadmetanja, te da su ugovorne strane bile dužne da vrate zemljište i primljene koristi.

“Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi, dajući nelogične i protivrječne razloge o postojanju umišljaja, povrijedili odredbe krivičnog postupka i pogrešno primijenili zakon. Cilj ovog vanrednog pravnog lijeka je da obezbijedi kontrolu zakonitosti pravosnažnih odluka i ujednačenu primjenu zakona u radu sudova, u situacijama kada to nije postignuto redovnim pravnim ljekovima. Polazeći od načela vladavine prava, pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom, kao temeljnih vrijednosti, Vrhovni sud naglašava da je njegova uloga da osigura zakonitu i jedinstvenu sudsku praksu u pravnom poretku Crne Gore, što čini i ovom svojom odlukom. Uzimajući u obzir činjenicu da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnijet na štetu okrivljenog, Vrhovni sud je, nalazeći da je zahtjev osnovan, utvrdio da postoji povreda zakona, ali nije dirao u pravosnažnu odluku”, zaključuju u Sudu.