Svet oko nas se mijenja. Sporije nego što bismo možda htjeli, ali brže nego što, svjesno i podsvjesno, možemo da ispratimo. Prihvatamo nove informacije, tehnologije, ali kao socijalna bića smo prevashodno ograničeni sopstvenim iskustvom, nostalgičnim sećanjima i pogrešnom vjerom da će se doba iz mladosti, u kakvom-takvom obliku, ponovo vratiti. Neće. Iz vremena za nama samo je potrebno da izvučemo pouke, da se uhvatimo u koštac s novim dobom i da menjamo sebe. Mijenjajući sebe, svoje navike, mijenjamo budućnost. Budućnost ne određujemo sopstvenim željama, već radom i promenom navika i ponašanja. Važi za sve, za nas u Srbiji posebno.

Nisam shvatao da bi ljudi prihvatili i lošije rezultate u zamjenu za manje osionosti i bahatosti u korist više ljudskosti i empatije kod svakoga od nas.

Istorijski rezultat

Ciklus od 2014. do 2026. godine je završen. Uspjeli smo da spustimo nezaposlenost sa 26 na 8%, što je istorijski rezultat. U isto vrijeme, povećali smo bruto domaći proizvod zemlje (BDP) sa 32 milijarde na gotovo stotinu milijardi eura. Kao rezultat te politike, vrijednost onoga što danas stvorimo je tri puta veća od onoga što smo stvarali prije 12 godina. Naša ekonomija je bila otporna i živa u vreme najvećih kriza, od kovida do poslednjih ratova. Ipak, potrebne su nam velike promjene kako bismo stopu rasta i nisku stopu javnog duga zadržali u vremenu koje dolazi i nastavili da poboljšavamo životni standard građana.

Potrebne su brojne adaptacije i promene u ekonomskoj politici, ali i stvarima u kojima nismo uspeli u prethodnim godinama, ili koje su bile posljedica snažnog ekonomskog rasta i uopšteno govoreći ljudske prirode, a mi se tome nismo dovoljno suprotstavili. U svijetu su se odvojile dvije velike sile, SAD i NR Kina, dok Evropa pokušava da uhvati priključak (korak), sve jasnije razumijevajući da na svom putu budućnosti više neće moći da računa na bespogovorno savezništvo SAD. Danas, brže nego ikad, dolazi do političke, vojne, ali i još značajnije, ekonomske prekompozicije sveta.

Kina i Amerika su znatno ispred u razvoju vještačke inteligencije, iako Evropa, posebno Njemačka i Francuska, daju sve od sebe da se priključe odbjeglom dvojcu. Međutim, pozicija Evrope je mnogo teža, komplikovanija, drugačija i složenija, najprije zbog nedostatka energenata i mineralnih sirovina u odnosu na pomenuti dvojac, koji prednjači, a još više zbog regula koje ograničavaju radno vrijeme u Evropi, daju ogromna prava radničkim sindikatima i onemogućavaju Evropljanima, čak i Njemcima, da fleksibilnije i snažnije “pokrenu motore” i pristignu Kineze i Amerikance. I ono najvažnije, u Evropi, i tu mislim na sve nas, trenutno se najbolje živi, i ljudi vjeruju da će ponavljanjem istog, nečinjenjem i nemijenjanjem, uspjeti da sačuvaju isti tempo razvoja i, još važnije, isti nivo životnog standarda. To, naravno, nije moguće. Mi u Evropi nemamo žudnju za napretkom, uvek želimo više pravde, ali “oko tigra” u ekonomiji izgubili smo u poslednje dvije decenije potpunog zadovoljstva.

Srbiji su potrebne odlučne reforme koje mogu da donesu ozbiljni, odgovorni i iskusni ljudi, a ne bilo kakvo revolucionarno poskakivanje i ludiranje.

Smatram da je neophodno da u narednom periodu donesemo hrabre i važne odluke:

1. Drastično smanjenje broja članova Vlade, državnih sekretara, pomoćnika ministara, kao i njihovih aparata. Odlučnije i snažnije nego prije 12 godina, potrebno je ukinuti brojne agencije, kancelarije i uprave koje su sebi svrha, a suštinskog razloga za njihovo postojanje nemaju. Takođe, potrebno je pristupiti dodatnoj deregulaciji, za koju smo samo mi odgovorni, poput nepotrebne sertifikacije robe koja dolazi iz EU, zbog čega ti proizvodi imaju višu cijenu u Srbiji nego u EU.

2. Povećanje produktivnostii više rada i posvećenosti. Moraćemo da radimo više, a ne manje. Žao mi je što to moram da kažem jer znam koliko je nepopularno, ali neko mora to da saopšti ljudima. Mjesecima se vodi dijalog o ukidanju radnih dana i sati, te biće veća motivacija ako skratimo radno vrijeme, te putovaćemo i živeti mnogo ljepše nego danas. Toga neće biti. Radićemo više. Počeću od sebe i pokazati da je to moguće, a tražiću to i od svih ostalih. Njemačka, kao motor Evrope, da bi izdržala industrijsko-tehnološku utakmicu s Kinom i Amerikom, povećavaće radne sate i dane. Srbija ne smije i ne može da prihvati neodgovorne ideje o skraćivanju radnog vremena

3. Hrabra i snažna promjena kompletnog obrazovnog sistema Srbije. To znači veću otvorenost prema svijetu, posebno na nivou viših i visokih škola, ali i prihvatanje, bez oklijevanja i bez dodvoravanja bilo kome, dualnog obrazovnog sistema, pri čemu je priprema mladih ljudi za tržište radne snage od presudnog značaja.

4. Sveobuhvatan pristup rješavanju svih energetskih pitanja i problema, uključujući korišćenje nuklearne energije. Decenijama nismo imali nove energetske objekte, mnogo toga smo izgradili, ali gotovo sve u nuždi i pritisnuti spoljnim ratovima, sankcijama. I danas planiramo izgradnju brojnih naftovoda, gasovoda, interkonektora, hidroelektrana, vetroparkova i solarnih elektrana, ali sve to neće biti dovoljno za energetsku stabilnost Srbije bez izgradnje malih i velikih nuklearnih postrojenja u njoj. Najčistija i najbezbjednija energija. Obezbijediti znanje i novac za poduhvate u ovoj oblasti biće najveći izazov za buduću vladu, baš kao i upravljanje rudnim blagom, sirovinama, mineralima i rijetkim metalima.

5. Agresivno usvajanje znanja i njegova primjena u robotici, veštačkoj inteligenciji i modernim tehnologijama. Dalja kupovina superkompjutera i izgradnja data centara ne smije da se prekine zbog nedostatka električne energije. Data centri su najvažnije fabrike, one koje stvaraju inteligenciju, i to je jedna od stvari koja će da napravi razliku u našu, srpsku korist u odnosu na region.

Niko ne sme da bude omalovažavan i nepoštovan

Uz sve brojne rezultate, objektivne i merljive, postoje stvari koje nismo uspeli da uradimo i pružimo građanima. Bilo je nedovoljno pravde, ne samo našom krivicom, ali svakako ne i bez naše odgovornosti.

“Postoje dve strane nejednakosti, oni arogantni i obični ljudi. na strani sam ljudi, naroda, jer niko ne sme da bude omalovažavan i nepoštovan”.

Ipak, ono što je najvažnije, nismo uspjeli da građane oslobodimo arogancije i bahatosti vlasti, od lokalnog do najvišeg nivoa. da prevedem, nismo uspjeli da odgovorimo svim samoživim i arogantnim vlastodršcima, prepoznatljivim po rečenici: “znaš ( li ) ti ko sam ja?! ” nismo uspjeli da ih naučimo da čekaju u redu, čak i kada izjavljuju saučešće na groblju, da čekaju u redu u prodavnici, da se parkiraju kao i svi ostali ljudi, da pokazuju skromnost i zahvalnost umjesto nadmenosti i bezobzirnosti. postoje dvije strane nejednakosti, oni arogantni i obični ljudi. Na strani sam ljudi, naroda, jer niko ne smije da bude omalovažavan i nepoštovan. Nismo uspjeli, a nadam se da ćemo imati priliku da to promijenimo i pobijedimo. za to i lično snosim krivicu. Uvijek sam mislio da je rezultat na semaforu ono što opredjeljuje ljude, razumevajući da su ti rezultati realno dobri. Nisam shvatao da bi ljudi prihvatili i lošije rezultate u zamjenu za manje osionosti i bahatosti, a u korist više ljudskosti i empatije kod svakoga od nas.

Naše protivnike s blokaderskih lista gotovo da nisam ni pomenuo u ovom tekstu. s namjerom i razlogom. I u opoziciji, blokaderi su u prethodnih godinu dana pokazali daleko više osionosti, sujete i obesti od onih koji su na vlasti, a programa, plana, ciljeva i rezultata nema ni na vidiku. neće ih ni biti.

Vrijme je za promjene, još veću posvećenost i odgovornost. Promene ne samo u izgradnji objekata i naše infrastrukture već i u našoj svijesti i drugačijem, racionalnijem pogledu na svijet oko nas. Potreba za takvim promenama je velika, ne treba da uništimo tu ideju, prenosi Kurir.