Slučaj Mirjane Pajković, doskorašnje direktorice Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, otvorio je pitanje efikasnosti institucionalne reakcije na ovakav vid nasilja, ali i ukazao na ozbiljnost posljedica koje neovlašćena distribucija intimnog sadržaja može imati po privatnost i dostojanstvo pojedinca.
Advokatica Maja Turković za Pobjedu pojašnjava da se krivična odgovornost uspostavlja u trenutku kada se intimni ili seksualno eksplicitni sadržaj učini dostupnim javnosti bez jasne i izričite saglasnosti osobe na koju se odnosi.
“Od tog momenta pravo na privatnost ima primat u odnosu na sva druga prava”,naglasila je Turković.
Pajković je u petak podnijela ostavku, navodeći lične razloge, a prethodno je policiji podnijela tri krivične prijave zbog neovlašćene distribucije njene fotografije eksplicitnog sadržaja. U prijavama se navodi sumnja da je bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejan Vukšić pokušao da iskoristi informacije do kojih je došao tokom obavljanja funkcije, te da je tim materijalom prijetio, o čemu je, kako se navodi, indirektno govorio i u jednoj televizijskoj emisiji.
Na jednom od audio-snimaka koje je Pajković učinila javnim, može se čuti navodna prijetnja da će „cijela Crna Gora vidjeti“ kompromitujuće fotografije i snimke bivše funkcionerke. Za sada nije poznato da li će slučaj dobiti sudski epilog, s obzirom na to da se tužilaštvo još nije zvanično oglašavalo.
Kazne propisane zakonom
Prema riječima advokatice Turković, član 175a Krivičnog zakonika Crne Gore predviđa kaznu do dvije godine zatvora za onoga ko bez pristanka učini dostupnim trećem licu fotografiju, video, audio-zapis ili drugi spis sa seksualno eksplicitnim sadržajem. Ista kazna predviđena je i za prijetnje objavljivanjem takvog materijala, kao i za njegovo preinačavanje ili izradu uz pomoć računarskih sistema.
Ukoliko se ovakav sadržaj učini dostupnim većem broju ljudi, zaprijećena je kazna zatvora do tri godine. Posebno teški oblici djela odnose se na slučajeve kada je počinilac službeno lice koje je krivično djelo izvršilo u vršenju službene dužnosti, za šta je predviđena kazna od tri mjeseca do pet godina zatvora. Kada je žrtva dijete, kazne se kreću od jedne do osam godina, a u najtežim slučajevima i do deset godina zatvora.
Ćutanje tužilaštva i reakcije javnosti
Redakcija Pobjede uputila je Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru niz pitanja u vezi sa ovim slučajem, ali odgovori do zaključenja broja nijesu stigli. Izostanak reakcije dodatno je pojačao zabrinutost javnosti zbog odnosa institucija prema zaštiti prava na privatnost i dostojanstvo.
Iz Agencije za nacionalnu bezbjednost saopštili su da nemaju nikakve veze sa objavama privatnih prepiski i video-materijala, naglašavajući da Agencija zakonito obavlja poslove iz svoje nadležnosti i poštuje ustavom zagarantovana prava građana.
U međuvremenu, brojne nevladine organizacije, javni funkcioneri i poslanici uputili su poruke podrške Mirjani Pajković i pozvali nadležne organe da hitno i odlučno reaguju. Iz Centra za građansko obrazovanje upozoravaju da institucionalno kašnjenje produžava digitalni linč i ostavlja dugoročne posljedice po žrtve, dok su iz političkih partija poručili da niko, bez obzira na funkciju, ne smije biti lišen prava na privatnost.
Slučaj Pajković ponovo je otvorio pitanje granica javnog interesa i privatnosti, ali i odgovornosti institucija da pravovremeno i dosljedno štite dostojanstvo svakog pojedinca.
