Piše: Rajka Raičević
Štošta bi se moglo zamjeriti vladajućoj garnituri u posljednja tri saziva, od 30. avgusta 2020. godine. Ima tu svega. Ali, kada vidimo inicijative koje stižu iz DPS-a, čini se da je nova vladajuća garnitura na nivou malog djeteta.
Neko je napisao da će Milo Đukanović i njegov DPS, kao ranjena zvijer koju crnogorski istražni organi nijesu doveli pred lice pravde, figurativno rečeno, lizati rane i ojačati do sljedećih izbora. I to samo zato što im je pružena šansa. A i infiltrirani su u državnu upravu, u svim važnim institucijama i organima odlučivanja. Pa i u vladajućim strankama.
No, potezi za kojima posežu iz DPS-a u posljednje vrijeme čine se kao da nijesu svjesni kakvu su državu i sistem napravili ili se prave nevješti. Naročito jer su čelnici DPS-a preko noći postali multimilioneri. Gotovo svi ministri i čelnici vlasti, ne samo iz DPS-a već i iz stranaka koje su činile koaliciju s njima, poput SDP-a, a kasnije i SD-a, prilično su iskoristili sistem koji su sami osnovali i kroz zakonske norme postavili.
Probudili se iz hibernacije, jer ih niko nije dirao
Osim što svjedočimo raznim suđenjima za brojne zloupotrebe službenog položaja, svjedočimo i činjenici da se DPS probudio iz hibernacije i sada predlaže sve ono što im nije padalo na pamet dok su činili vlast. Punih 30 godina. Sada se „bore“ za veće plate, penzije, dječje dodatke. Isti oni koji su ukinuli dječje dodatke, koji su plate „držali“ na minimalcu od oko 200 eura, a penzije bile 130 eura… Isti oni koji su glas plaćali brašnom ili sa 50 eura, zavisno od potreba. Isti oni koji su zloupotrebljavali socijalni status velikog broja građana.
I sada se predstavljaju kao osviješćeni građani. Svjesni da veći dio građana živi loše. Naravno, u tu kategoriju ne spadaju funkcioneri bivše vlasti, predvođeni Milom Đukanovićem. Oni su dobijali svaku vrstu privilegija. Od stanova pod povoljnim uslovima, kreiranja zemljišta, naročito na Primorju, po sopstvenim nahođenjima, do toga da su postali multimilioneri. Svi oni imaju privatne firme, gle čuda, baš nakačene na brojne državne tendere ili poslove u kojima je država, dok su oni bili na vlasti, donosila odluke o realizaciji projekata iz raznih oblasti.
Postavgustovska većina – mala djeca
I zato su ovi današnji, odnosno oni od 30. avgusta 2020. godine, koje je dočekao sistem krojen po pravilima DPS-a i njihovih partnera, mala djeca u odnosu na ono što smo živjeli i čemu smo svjedočili skoro tri decenije.
Ako je izreka „nikad nije kasno“ neka vrsta utjehe, onda se ona ipak ne može vezivati za DPS. Naročito zato što su najranjivijim kategorijama imali i vrijeme i mogućnosti da pomognu. Od socijalne pomoći do besplatnog vrtića ili autobuskog prevoza. Ipak, oni se toga nijesu sjetili. Nijesu imali kada.
Punile su se lične kase funkcionera iz vlasti i onih okolo njih. Zato im je sada priča, što bi mladi rekli, skroz trula.
