Poznato je svima da sam ja, kao neko ko baštini svoj maternji jezik, vazda bio i ostao čistunac, i vodio računa da koristim samo one naše čisto izvorne riječi, protiv svih tuđica, od latinskih, do engleskih, njemačkih, turskih, arapskih… U globalu, najviše sam protiv orijentalizama jer me podsjećaju na pet vjekova ropstva pod našom braćom Turcima, koji nam, navodno, nijesu pravili zulum, ni određivali harač, no je to, navodno, bio samo nešto malo veći pdv.

Zato sam posebno protiv upotrebe turcizama, aman, zaman, a ko mi dokaže da ih u našem jeziku uopšte i ima – daću mu odmah bakšiš!

Oko toga zalud se egleniše, posebno uz teferič, pa to prelazi u šejtanisanje da te ‘vataju dertovi, i eto ti belaja..!

Dakle, pažljivo s turcizmima, ako se kojiput sasvim slučajno i pojave, jedan, maksimum, dva, mada ih kod nas, posebno kod mene – nema, niti ih je ikad bilo. Tu sam bar ja oprezan, jer me od toga odmah hvata veliki dert.

Da ih ima, to su spletke, što sam zaključio u jedno predveče: tek bješe pao akšam… Ja s glavom na jastuku, pokriven čaršavom i, u čast maternjeg, jedem burek, ćevap, halvu i baklavu…

Posle sam otišao u jedan dućan… Ali sam prvo fino prošetao kroz čaršiju, misleći o tome kako ne smijemo kvariti maternji nam, izvorni jezik.

Dakle, sva naklapanja o, tobož, prisustvu turcizama kod nas, pala su u vodu bar sad – ovim mojim kritičkim osvrtom.

A nema ni germanizama! A to sam potrefio stojeći jednom kraj šporeta, držeći u ruci šrafciger, a posle sam obišao štalu, otišao kod šnajdera i šustera, ali mirno, bez frke, sjedeći potom u birtiji do fajronta…

Kao što u našem jeziku nema turcizama i germanizama, isto tako nema ni italijanizama, pa priči o njima treba reći ono naše izvorno: „Ćao, arivederći!“. Pa otići u neku operu i slušati arije s balkona, i to one uz svirku mandolina… Naški rečeno: „E viva, Italia!“

Zato je naš maternji čist i od italijanizama, kao i od turcizama, kojih nema, ali neko pakosno širi glasine da ima, da bi naštetio izvornosti našeg jezika.

A nema čak ni anglicizama! O tome i razmišljam idući na džoging nakon rada na kompjuteru, ako mi laptop ne zabaguje zbog interneta, uz sve softvere, hardvere, mejlove, linkove. U nadi da mi nijedan fajl neće biti dilitnut. Pa se baš relaksiram kad posle u slavu svog jezika idem u šoping, notirajući da i ja mogu biti menadžer i ekspert za marketing. Pa napravim selfi i lajkujem sebe. Pa svoj fotos šerujem, u slavu našeg maternjeg lengvidža.

I zato – živio naš čisti maternji, dalek od upliva svih jezika svijeta, a tvrdnje da imamo turcizme, germanizme, italijanizme, anglicizme, i ostale „izme“, sve su to, izvorno rečeno – insinuacije i manipulacije.

No bez potrebe pravimo jezički belaj, zulum i halabuku, uz delirijume. Naš jezik je autohton, bez ikakvog upliva drugih jezika! I tako mora da bidne zbog njegove čistote! U to mogu i da se zakunem! Posebno da nema turcizama – dina mi..! Ko umije bolje, široko mu polje, ili bašča, ili đardin, svejedno…

I, zbog svega citiranog, nek drugi sad dobro provjere, bilo im mrzno – nemrzno: ima li u njihovim maternjim jezicima srbizama!

Jezička imperija uzvraća udarac! A ja sam ubijeđen da ih ima kusur i kijamet! I nek to ne doživljavaju kao namet na vilajet. Samo lagano… Langzam, langzam, aber ziher, što bi rekla naša izvorna braća sa dna kace…