U Crnoj Gori postoji “fin” običaj da većinu raduje tuđa blamaža, koja se jedva i čeka. Lično ističem da mi, kao građaninu, nije prijatno što naš aktuelni premijer, svako malo, zalazi u zonu kritika, među kojim možda ima i neosnovanih, ali je simptomatično da ih je sve više i više. Bez ikakve zlobe ističem da me premijer Spajić neprijatno iznenadio kad se hvalisao svojom multikonfesionalnošću i vjerskim slobodama preko svojih ljubavnih dometa: “Posljednja djevojka mi je bila Francuskinja, prije toga Indonežanka muslimanka, prije toga Japanka budistkinja, a prije nje Kineskinja komunista”.

Bez uvrede, ali tad sam rekao, vjerujem, isto što i mnogi građani Crne Gore, da Spajić još nije zrela ličnost, da je još u nekim svojim infantilnim etapama koje mogu, kao odsjaj šibice, biti uvod u veće požare. U svakom slučaju, ta izjava je djelovala bedasto, kao stav nekog ko je u našu zemlju stigao s ko zna kojeg meridijana ili planete, i ko ne poznaje naš mentalitet.

Nakon ovog pažnju javnosti je privukla i izjava Vladislava Dajkovića da mu je Spajić nudio prije izbora 2020. godine: da se fotografišu, i da mu Spajić radi horoskop!

I Milan Knežević govori o radu Spajića na natalnim kartama, a čini se da premijer nije demantovao ni Kneževića ni Dajkovića.

Dakle, skokovit uzlet od eksperta za horoskope do eksperta, premijera, u Vladi – to samo može u Crnoj Gori. Skoro nalik na Lažnog cara Šćepana Malog, kojih nam nikad nije falilo kroz razne likove, pa što bi i danas.

Pominju se i neki sumnjivi dometi Spajića oko kripto valuta, i poznanstva sa nekim kriptoekspertima, mada to sve mogu biti i neistinite glasine, a uz to ide i napomena Dajkovića da je Spajić ranije “po sopstvenom priznanju, zajedno sa svojom babom glasao za DPS.”

Sad ide i ta baksuzna priča o statusu Spajića kao rezerviste u bratskoj nam Srbiji, što djeluje skoro naučnofantastično, tim prije što Srbi u Crnoj Gori, po svoj prilici, nijesu oduševljeni Spajićem, a ni on njima. A ako je taj status rezerviste istekao samim činom promjene državljanstva, onda je to dobro, jer bi naš premijer morao da se bori malo protiv Crne Gore, malo protiv Srbije, prelazeći liniju fronta pod baražnom vatrom, što ne bi bilo prijatno, pa čak ni bezbjedno.

Činjenica je da se bez bratske pomoći Srbije Spajić ne bi mogao na vrijeme ukrcati u pobjednički voz, i tad je sigurno bio beskrajno zahvalan i Srbima i Vučiću. Ali je i na primjeru Spajića očito jasno da je rizično davati bilo kakvu podršku nekom ko uopšte nije provjeren i osvjedočen, a od takvih ličnosti se može očekivati i sve dobro, i sve loše. Pa se i na Spajića mogu odnijeti oni već čuveni stihovi da “ni njemu nije lako – čas ovako, čas onako”.

A sad i jedan direktni stav:

Gospodine Spajiću, istaknuti kulturni stvaraoci su prošli pravu Golgotu dok su dobili pravo na nadoknade koje ih sleduju, a i lično sam prošao brojna zamjeranja ne bi li Vaša administracija proradila, a neki pametniji od mene mi se smijali govoreći: “Pa zar ti nije jasno što Vlada odugovlači? Da što kasnije počne s isplatama, da zaradi i na istaknutim kulturnim stvaraocima.”
Čvrsto vjerujem da to nije moglo da traje bez Vaše tihe podrške na štetu ljudi iz kulture.
A pitam i sljedeće: računajući da valjda Vaši ministri moraju da Vas informišu dokle se stiglo sa svakim projektom pojedinačno, i sa svakom fazom – znate li, ili ne, da po članu 9 aktuelne Uredbe nijesu dovršene obaveze prema istaknutim stvaraocima? Nadam se da ne znate, jer bi to onda išlo i na Vaš grijeh, a i ovako Vam pripisuju sve više grehova, što nije prijatno.

I imajte na umu, dok ste Vi šarmirali cure po raznim svjetskim destinacijama, ne brinući za šatorska naselja i suzavce pred Skupštinom, i brutalne atake policije pendrecima na goloruke građane, Milan Knežević je dijelio sudbinu svog naroda, i zbog povreda prilikom protesta i sipanja biber-spreja u oči završavao u Kliničkom centru na ivici života.

Stoga biste, kao neko ko se, maltene, niotkud pojavio ne dijeleći sudbinu svog naroda, pa Vam ga je, kako to narod kaže, “šorak donio” ni krivom ni dužnom, mogli imati više poštovanja prema Milanu Kneževiću, koji je i u Botunu bio uz svoj narod, a Vi i njemu i narodu poslali u goste naoružane policajce.

I, ne pominjite više onolike žene, kumim Vas Bogom, jer Vam zavide i u Evropskoj uniji ka kojoj hrlimo.

Mislim da Vam je vrijeme da se malo dozovete i shvatite da ste u Crnoj Gori, a ne na nekoj azurnoj obali, i da čvršće stanete iza svojih stavova, jer ovako ne ide.

I pokušajte da tretirate Srbe ni manje ni više nego ravnopravno, kao i sve druge građane Crne Gore, jer to je dobro, prvenstveno, zbog države.
Čudi i činjenica da i Vi ignorišete tužno stanje u državi – da najmnogoljudniji jezik u Crnoj Gori, kojim i ja, kao Crnogorac, govorim, srpski, ne može postati takođe službeni kao i crnogorski, bez bilo kakvog apela protiv crnogorskog.

Tako ulazimo u Crnu Goru, zemlju čuda, gospodine Spajiću, gdje sve što je realno ispada nerealno i Vašim postupanjem, odnosno, nepostupanjem.

A ako Vas pozovu u Srbiju na provjeru bojeve gotovosti kao rezervistu, dobrovoljno se javljam da, umjesto Vas, pucam u papirne makete. Od mene dovoljno.

A Vi se potrudite da ne ostanete upamćeni kao papirni premijer, za kojeg će važiti sličan naziv kao za film “Igrala je samo jedno ljeto”, a za Vas, kao premijera: “Igrao je samo jedan mandat”.
Ovo je Crna Gora, gospodine Spajiću, pa će umjesto Vas novi premijer biti Milan Knežević. Ili će biti predsjednik Crne Gore. No, o tom potom.

A zasad zvoni po Crnoj Gori taj Vaš kafkijanski preobražaj: od čitača natalnih karata do premijera-rezerviste.