piše: prof. dr Dragan Koprivica
Svakako, uvijek razdvajam hrvatski narod od zvanične hrvatske ucjenjivačke politike prema Crnoj Gori, tim prije što i među Hrvatima imam prave prijatelje, a znam i da se velika većina Hrvata, kao časni građani, ne mogu oduprijeti tompsonovskoj agresivnoj najezdi, kao povampirenju ustaštva upravo u jednoj od zemalja EU.
Dvostruki aršini hrvatske politike potvrđeni su i kroz primoravanje Crne Gore da poslušnički mijenja zakon kako bi promijenila naziv bazena u Kotoru koji nosi ime proslavljenog vaterpoliste Zorana Gopčevića.
A šta ćemo tek činiti ako naša braća Turci zaprijete da moramo mijenjati naziv Dvorca kralja Nikole u Nikšiću, i naziv sale NB „Radosav Ljumović“, koja nosi ime Marka Miljanova, i nazive Njegoševa kapela, Njegošev mauzolej, itd..?!
Meni kao kulturnom posleniku veličinu hrvatskog časnog naroda obasjava mnogo toga dobrog, kao i lik Lordana Zafranovića, koji postupa po zavjetnoj poruci Marka Miljanova da treba sačuvati drugoga od sebe. Da treba žigosati zlo, ma čije ono bilo, a čije svjedočanstvo je i film „Djeca Kozare“ o paklenoj sudbini srpske djece, žrtava hrvatskog ustaštva.
I već decenijama čekam taj dan kad će neki pošteni Hrvat napokon kleknuti u Jasenovcu, kao nekad Vili Brant u Varšavskom getu, i pomoliti se ljudski za stradale desetine hiljada Srba, Roma i Jevreja, koje su ubile hrvatske ustaše, čijim zvjerstvima su se čudili čak i komandanti logora smrti Aušvic.
A kad su već zvaničnici Hrvatske naložili da se položi vijenac u Morinju, gdje, srećom, niko nije izgubio život, zašto nijesu istovremeno zatražili da se i u logoru „Lora“ u Splitu položi 14 vijenaca za zvjerski mučene pa ubijene pripadnike nikšićko-šavničke grupe?!
Sve su to pitanja koja opterećuju odnose Crne Gore i Hrvatske, ali hrvatski dužnosnici valjda znaju da se svi sporovi mogu još lakše, čak mnogo lakše rješavati kad i Crna Gora postane punopravan član EU, a ne da se sad ucjenjuje pri ulasku u Evropsku uniju.
Jer, kako se zvanična Hrvatska ponaša prema Crnoj Gori, neko bi pomislio da je za njen ulazak u EU važio slogan: „Za evropski dom spremni!“
