Ovih dana u medijima sa nekolike adrese kreću ataci na Milana Kneževića, uz napomenu da je imao benefite od politike, kakve, ako ćemo pošteno, ne treba poželjeti ni neprijatelju.

Pa pogledajmo bar taksativno neke od „blagodati“ koje su pohodile Kneževića na trnovitom putu i po njega i njegovu porodicu.

Za razliku od onih, koji zlonamjerno pate od korisne amnezije, naša javnost se dobro sjeća nekih detalja mučnog puta Kneževića, koji više pripadaju žanru političkog horora. Lider DNP-a je u više navrata prolazio pravu Golgotu dovodeći i svoj život u opasnost, sve u borbi za pravednu Crnu Goru. A protiv onih koji su je pod maskom patriota pelješili kao ličnu prćiju, stavljajući znak jednakosti između nezavisne i privatne države, uz stav koji glasi: „Crna Gora samo nek je naška, i još bolje što je mafijaška.“

Kao prvo, dobro se sjećamo zlonamjerno izmontiranog „državnog udara“, koji je zajedno sa svojim scenaristima doživio potpuni fijasko, ali je svu tu prljavu kampanju i namještaljku, uz direktne TV-prenose suđenja, trebalo preživjeti, uz prijeteće sjenke zatvora na više godina.

Knežević je zbog svojih ubjeđenja neko vrijeme i bio na robiji, a tokom protesta ispred Skupštine Crne Gore ciljano je zasut biber-sprejom direktno u lice, pa je ostala i fotografija lidera DNP-a kako skoro obeznanjen leži na bolničkim nosilima u Kliničkom centru. Dobro se sjećamo i detalja da je više noći morao da prespava u skupštinskim prostorijama, jer je nakon izlaska iz Parlamenta trebalo da odmah bude uhapšen.

Oni, koji ne prave ružnu zamjenu teza, u Milanove „benefite“ sigurno neće ubrojati i nasilno provaljivanje policije u njegovu kuću u Zeti, i atak na njegovu čestitu majku u godinama, prosvjetnu radnicu Ratku, kojoj je kazneni odred sve po kući ispreturao i nagrdio. Budimo pošteni pa navedimo i rizični detalj po život Kneževića kad je fizički napadnut u jednom hotelu, nakon čega je hitno morao na operaciju ramena, od čega i danas osjeća posljedice uz nove rizične mogućnosti povređivanja. I tako dalje…

Dakle, svi oni, koji u javnost iz udobnih kabineta i fotelja plasiraju neistine na račun Kneževića, pišući o „povoljnostima“ tokom njegovog političkog djelovanja, neka bar probaju da se postide. Možda im to i uspije ako nijesu odavno zaboravili šta znači taj ljudski osjećaj.