Jedna skoro štura vijest sinoć je obradovala sve građane, a pritom je previđen naoko sitan detalj, u kojem se, u stvari, na najbolji način oslikala sva čojska Crna Gora.

Desio se preokret u Botunu, dogovor između policije i Botunjana, ali je ostao po strani detalj – na osnovu čega, kakvih čvrstih garancija, potpisa, TV-kamera, rukovanja, pečata i štambilja?

A, u stvari, ničega od svega toga nije ni bilo: dogovor je postignut samo na osnovu onog što se najviše cijenilo i cijeni u Crnoj Gori – na osnovu usmeno date čvrste riječi dostojanstvenih Botunjana da neće protestovati tokom novogodišnjih i božićnih praznika!

A Uprava i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović, na osnovu čvrsto date ljudske riječi, odobrili deblokadu puteva.

E to je taj veliki Marko Miljanov i danas, u današnjoj ljudskoj praksi, koja dokazuje da – gdje ima ljudi, ima i dogovora. I to bez suvišnih formalnosti.

Zato i nije bila nužna nikakva ceremonija. Dovoljna je bila čvrsta usmena, časna ljudska riječ Botunjana, što je policija prepoznala i uzvratila korektno.

A riječ je u Zeti vazda, kao i svugdje, bila i ostala svetinja, pred kojom svi pečati i ovjere bivaju suvišni.

Možda je ovo, u stvari, uz uzajamno povjerenje obje strane, upravo onaj zrak svjetla koji nedostaje, koji nagovještava mirno rješavanje spora.

Čojski postupci na našem duhovnom prostoru uvijek su pobjeđivali svaku nevolju, pa će, ako Bog i ljudi dadnu, i ovu… Crna Gora mora naprijed…