Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori izrazilo je duboko saosjećanje porodici, prijateljima i svim ljudima koji su voljeli Džeka i, kako su kazali, njegovu vulkansku harizmu i misao iskazanu na platnima, grafikama i instalacijama.

“Za njega se može reći da je slikar, vajar, likovni performer, istraživač koji je sve dostupne likovne medije i tehnike kombinovao radi uspješnijeg ostvarenja svih burnih zamisli – ideja. Od devedesetih godina prošlog vijeka, do posljednjeg daha bi je opsjednut, i na međunarodnoj sceni poznat, po slikarskoj viziji “Apokalipse”. Njegovu postavku iz tog ciklusa, pored tri grandiozna triptiha, čine brojni radova manjeg, galerijskog formata, intrigantne, propratne skice i studije za tri ili više velikih likovnih ostvarenja. Intenzivno se bavio fenomenologijom zla u ljudskom rodu.
– Nije Božje da smišlja zlo, ljudi su ti koji su ga smislili. Želim da to zlo konzerviram da ga postavim u galerije i dam mu estetsku dimenziju, kako bi ljudi razmislili da li je trebalo…, govorio je Džeko Hožić”, podsjećaju iz Bošnjačkog vijeća.

„Apokalipsa I“ i „Apokalipsa II“, prezentovane su javnosti, prva u Historijskom muzeju, Sarajevo, 2016. godine, a druga u Vijećnici 2017, a zatim u šest evropskih zemalja na ukupno 23 izložbe.

“Džeko Hodžić je jedan od najznačajnijih likovnih stvaralaca na razmeđu dva vijeka”, navode u Bošnjačkom vijeću.

Rođen je 1950. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Od studentskih dana živio je i radio u Sarajevu, gdje je završio Likovnu akademiju i gdje su mu mnoga ostvarenja nestala za vrijeme rata.

Izlagao je od 1970. godine. Bio je član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1980. godine i Udruženja u Njemačkoj. Ostvario je preko 90 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Radovi su mi zastupljeni na 587 kolektivnih izložbi u 28 zemalja. Dobitnik je 15 nagrada za umjetnički rad, ali se posebno radovao priznajima i susretima u zavičaju.

Bošnjačko vijeće, u martu 2023. godine, imalo je čast da mu uruči prvu nagradu “Hilmija Ćatović”, za izuzetne rezultate na domaćoj i međunarodnoj umjetničkoj sceni i promociju bošnjačke tradicije i kulture kroz savremeni likovni izraz i likovnu formu.

Na svečanosti u Podgorici, Džeko je ponosno govorio o svoj životnoj putanji.

“Postoje odrednice i momenti koji se ne mogu birati u životu , to su Zavičaj i roditelji. To su ljubavi koje se ne zaboravljaju . Obje su snažne i trajne. Meni je sudbina odredila tako da rano odem iz Zavičaja pa sam živio u Pećkoj Banji, Novom Pazaru, Njemačkoj, a najduže u Bosni i Hercegovini koju doživljavam kao drugi zavičaj. Godijevo i Sandžak su mi dali život, rođenjem, a Bosna, mogućnost da se razvijem i postignem, to što jesam. Godijevu se vraćam sve više u mislima i snovima, a živim i stvaram u Sarajevu. Volim ih ponaosob na svoj način i dišem sa njima.
Stoga će te lako razumjeti zašto se posebno radujem svakom pozivu iz Crne Gore, a kamoli priznanju. Čast mi je da primim nagradu koja nosi ime”Hilmija Ćatović”, jer ono što je radio jesu izuzetni rezultati na koje moramo biti ponosni. Kao što možemo biti ponosni i na druge stvaraoce, naučnike, kulturne misionare i nosioce kulturnih, moralnih i ljudskih vrijednosti”, govorio je Hodžić.

“Ponosni što je Džeko i naš misionar umjetnosti, zahvalni za svaki susret i nesebično učešće u našim programima, žalimo zbog njegovog odlaska i molimo Svemogućeg Boga da ga nagradi dženetskim baštama. Prijatelju dragi, vječna ti hvala”, poručili su iz Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.