Autorka teksta i rediteljka Ana Đorđević je dramaturški na scenu postavila dio priče kada Jakša, sin dobrunskog prote Melentija, umjesto da se preda crkvi i naslijedi porodični „zanat“, predaje sebe Aniki i „otvorenoj kući“, višegradskom bordelu, oslobođenom svakodnevne rutine. Ipak, Jakšinu potragu za slobodom sputava spremnost njegovih roditelja da po svaku cijenu očuvaju lažni mir i ugled.

Glumac Dušan Vukašinović koji je sjajno utjelovio lik Jakše ističe da je tema borbe mladih za slobodu i te kako aktuelna i danas.

„Jakša je simbol mladog čovjeka koji pokušava da prekine lanac nasilja i nasljeđivanja zla koje drži čitav sistem društva tog vremena o kojem je Andrić pisao, a što je rediteljka adaptirala i dramatizovala. Taj lanac se ipak nastavlja i dan-danas. U datom trenutku vidimo mlade ljude koji pokušavaju da se bore protiv lanaca nasilja i protiv nasljeđivanja loših obrazaca. Dosadašnja iskustva nas uče da sistem pojede tog mladog čovjeka. Ipak, nadam se da ćemo svi zajedno kao ljudi uspjeti da taj šablon promijenimo i da u nekoj skorijoj budućnosti taj lanac bude prekinut, te da ova predstava bude slika prošlosti, a ne naše sadašnjosti“, istakao je Vukašinović.

Podsjetio je da su sa ovom predstavom već više puta gostovali u Crnoj Gori, te ističe da i crnogorska publika dobro reaguje na poruke koje ovaj komad šalje.

„Ne vidim razliku između susreta sa crnogorskom publikom ili publikom u Srbiji i u drugim zemljama regiona u kojima smo igrali. Teme su očigledno bliske i zajedničke, a problemi, situacije i odnosi takođe. Susret je uvijek prilika da preispitamo pitanja koja su pred nama, a čini mi se da su nam zajednička“, dodao je Vukašinović.

Iako Jakša ima snažnu ulogu u razvoju radnje, u ovom komadu žene oblikuju stvarnost u kojoj žive muškarci. Sa jedne strane je nepokorna i svoja, zanosno mudra Anika (Milica Trifunović), a sa druge stoji Anđa (Biljana Keskenović), protinica koja u ovoj predstavi, za razliku od originala, nije Anikina, već Jakšina majka.

Glumice Milica Trifunović i Biljana Keskenović briljiraju u ovim polarno različitim ulogama i svojom snažnom glumom uvjerljivo donose likove Anike i Anđe.

„Imamo jednu patrijarhalnu ženu koju igram, a koja brani tradiciju i neke, po njenom mišljenju, prave vrijednosti, ali sa druge strane imamo Aniku, mladu ženu koja zastupa moderan i drugačiji stav. Anika predstavlja slobodan duh, za razliku od Anđe koja je zarobljena okovima sredine, tradicije i tog načina razmišljanja“, kazala je glumica Biljana Keskenović.

Ukazala je na veliku aktuelnost tema kojima se predstava bavi.

„Mislim da je ova predstava, nažalost, aktuelna i biće još dugo jer svega ovoga imamo i danas, bez obzira na to što je o ovoj temi Andrić davno pisao. Neke prave vrijednosti su se izgubile – ono što se smatralo važnim i poštenim danas to apsolutno nije važno. U današnjem vremenu ljudi koji su pošteni, pristojni, vaspitani su praktično obilježeni“, istakla je Keskenović.

Kvalitetu predstave doprinosi i ostatak glumačke postave. Nenad Pećinar ostavlja snažan utisak ulogom prote Melentija, Jovana Mišković igra lik Savete, Milica Grujičić utjelovljuje lik Jelice, dok se i Milovan Filipović ističe kao Anikin brat, Lale.

„Lale ima prilično čistu dušu, ali sve okolnosti koje su oko njega rade na tome da i on poprimi karakteristike društva koje je agresivno, manipulativno, pokvareno i perverzno. On jeste lik koji se pominje i u samoj pripovijetci i njegov invaliditet jeste i tamo istaknut. Njegovo bivstvovanje na sceni se vezuje za opsjednutost onostranim, strašnim bićem koje on traži, dok je sam Lale u ogledalu vrlo čist i nevin. Svi moramo da se pogledamo u ogledalo i zavirimo unutar sebe i da vidimo šta zapravo radimo i dokle smo došli tim svojim postupanjima i zašto smo u ovakvim situacijama u kojima smo. Pozorište mora da bude korektiv stvarnosti i da nas natjera da se preispitamo“, ispričao je Filipović.

Reviju, koja je prethodnih dana obuhvatila i gostovanja predstava „Bogojavljenje“, „Zajedno“ i „Lutka sa kreveta br. 21“, organizovao je Sekretarijat za kulturu Glavnog grada Podgorica u saradnji s eminentnom beogradskom produkcijskom kućom “Beo Art”.