Riječ je o novoj produkciji Dramske scene za djecu, u režiji Milje Mazarak Marinkov. Predstava je nastala po motivima romana „Leteća kuća gospodina Prosperijusa“, hrvatske književnice Snježane Babić Višnjić, a dramski tekst potpisuje Dunja Matić.

O značaju izbora književnog predloška i nove produkcije, koja predstavlja prvu koprodukcijsku saradnju Gradskog pozorišta sa novoosnovanim Kotorskim pozorištem za djecu i mlade, govorila je direktorica Sandra Vujović:

„Predstava Leteća kuća, nastala prema motivima romana Leteća kuća gospodina Prosperijusa Snježane Babić Višnjić, nagrađenom priznanjem ‘Dragan Radulović’ 2025. godine, predstavlja još jedan korak u kontinuiranom nastojanju Gradskog pozorišta da afirmiše kvalitetnu književnost za djecu kroz savremeni scenski izraz. Poseban značaj ovog projekta ogleda se u činjenici da je riječ o našoj prvoj koprodukciji sa novoosnovanim Kotorskim pozorištem za djecu i mlade, čime potvrđujemo opredijeljenost za jačanje međuinstitucionalne saradnje i zajednički razvoj pozorišnog stvaralaštva za najmlađu publiku. Vjerujemo da upravo ovakva partnerstva doprinose raznovrsnosti i kvalitetu pozorišne produkcije, ali i stvaranju dugoročnih temelja za razvoj pozorišta za djecu i mlade u Crnoj Gori”, navela je Vujović.

Autorka dramskog teksta Dunja Matić govori o igri kao prostoru slobode, prijateljstvu i potrebi za pripadanjem.

„Zajedno, na igralištu, i pred našim očima, grade jedinstvenu kuću – (ne)leteću kuću po (svojoj) potrebi. Leteću kuću koja ne mora da leti da bi ih odvela daleko. Kuću koja se gradi igrom, maštom i rukama, po svojim pravilima i svojim mjerama. U njoj stvarnost može da sačeka. U njoj ono nemoguće nakratko postaje moguće“, kaže Matić.

Za autorku, važnost te kuće nije u njenom trajanju, već u bliskosti i osjećaju sigurnosti koji nastaju kroz zajedničko stvaranje.

„Leteća kuća je priča o igri kao utočištu, prijateljstvu kao sigurnom mjestu i domu bez adrese i bez kraja. A šta je bilo sa kućom? Ništa. Nekad ne moramo ništa da popravimo, objasnimo ili riješimo. Nekad je dovoljno samo biti tu“, zaključuje Matić.

Na tom osjećaju bliskosti i zajedničkog stvaranja zasniva se i rediteljski pristup Milje Mazarak Marinkov, koja u „Letećoj kući“ prepoznaje priču o susretu i prijateljstvu, ali i o vrijednosti iskustava koja nas mijenjaju.

„Komad ,,Leteća kuća“ je, prije svega, priča o jednom susretu i jednom prijateljstvu. O onome što nastaje kada se dva bića zaista sretnu, kada jedno drugom dozvole da budu ono što jesu, kada se zajedno igraju, maštaju, stvaraju i grade nešto što nijedno od njih ne bi moglo da izgradi samo. Ova predstava slavi ideju da vrijedi prepustiti se, povezivati se i stvarati, uprkos tome što ništa od onoga što gradimo nije vječno, što se sve neminovno mijenja, a ponekad i prebrzo raspada ili završava“, kaže rediteljka.

U njenom viđenju predstave igra nije samo obilježje djetinjstva, već prostor slobode koji nam ostaje potreban i kada odrastemo. Upravo kroz igru učimo da prihvatimo promjene i vrijednost iskustava koja ne moraju trajati zauvijek.

„Nije najvažnije da svaka kuća koju gradimo traje zauvijek. Mnogo je važnije to što smo se usudili da je napravimo, uprkos svemu, i što je, makar na trenutak, zaista letjela. I što smo, gradeći je, i sami postali nešto drugačiji“, dodaje Mazarak Marinkov.

U predstavi igraju Maša Božović i Omar Bajramspahić, koji kroz svoja razmišljanja o radu na „Letećoj kući“ otvaraju i pitanja prihvatanja, slobode i povratka mašti.

Za Mašu Božović, zajedničko stvaranje podrazumijeva spremnost da prihvatimo drugoga, ali i da se oslobodimo straha od neuspjeha.

„Naša predstava je o ljepoti stvaranja, otkrivanja i zamišljanja. O prihvatanju tuđeg i pristanku da budemo tim. O čarobnom ‘da’. O važnosti jednostavnog koje se čini nekada glupo, najčešće uzaludno. O slobodi koju osvajamo iznova i iznova onda kad dozvolimo sebi da budemo jednostavni, glupi i uzaludni. O igri koju gubimo i pronalazimo. O kućama koje gradimo i rušimo. Iz kojih se selimo, u koje se vraćamo, iz kojih bježimo, o kojima sanjamo. Ovo je predstava o jednom skoku u sebe. O hrabrosti da se nosimo sa nedostajanjem. I o letu kojem samo prijateljstvo može da raširi krila,“ kaže Božović

Omar Bajramspahić u „Letećoj kući“ vidi priliku da se ponovo povežemo sa djetinjstvom i slobodom da svijet posmatramo drugačije.

,,Predstava „Leteća kuća“ je prostor igre, maštanja i sjećanja, u kojem se otvaraju vrata svijeta, djetinjstva i njegovih neiscrpnih mogućnosti. Kroz igru i maštu, putujemo kroz lične uspomene, snove i zaboravljene dijelove sebe. U središtu ovog susreta je potraga za djetetom koje i dalje živi u svakome od nas, skriveno ispod slojeva svakodnevice i odrastanja. Jer ponekad je dovoljno da se prepustimo igri kako bismo se ponovo povezali sa sobom, svojim čuđenjem i slobodom da svijet posmatramo novim očima“, kazao je Bajramspahić.

Dramaturgiju i kostimografiju potpisuje kolektiv predstave, scenografiju Smiljka Šeparović, kompoziciju i dizajn zvuka Nenad Kojić, a dizajn svjetla Ivan Vuksanović.

Reprizna izvođenja „Leteće kuće“ zakazana su za nedjelju, 25. oktobra, i utorak, 27. oktobra, u 12 časova na Velikoj sceni Gradskog pozorišta.

Ulaznice su dostupne putem sajta Gradskog pozorišta i mobilne aplikacije „Gradsko pozorište Podgorica“, uz 20 posto popusta na online kupovinu.