“Čini to umjetničkim izrazom tokom koga se odustaje od riječi i progovara pokretom i muzikom. Tek na završetku mladi, talentovani glumci progovore o poražavajućim činjenicama, brojkama koje kazuju o broju ubistava, slučajeva nasilja u porodicama, među vršnjacima… I nismo sigurni šta je snažnije, šta više dotiče dušu i tjera na razmišljanje, da li taj zahtjevni, i fizički i emotivno iscrpljući govor tijela ili svedeno kazivanje dramatičnih podataka dobijenih na osnovu relevantnih istraživanja i saradnje sa organizacijama koje se bave zaštitom prava žena i ljudi nad kojima se nadilje vrši svakodnevno, i danas, u našoj zemlji. Umjetnost igre priče pokretom i tijelom uz to dobija jak, snažan društveni kontekst”, predočeno je iz Herceg Festa.
Tamara Vujošević Mandić ističe da je cilj bio da probude empatiju i podsjete na odgovornost koju nosi svako od nas.
“Ne smijemo ostati ravnodušni, moramo da se trznemo, da osnažimo empatiju i ljudskost koje postoje u svakom čovjeku, ne smijemo ostati ravnodušni, ne smijemo bti zatvoreni, moramo pružiti pomoć jedni drugima, kaže Vujošević i dodaje da se i sama svaki put tokom predstave zaplače, ali onda i osmjehne sigurna da su sa ovom pričom na pravom putu”, kazala je.
Reakcija hercegnovske publike potvrdila je ovu misao. I suzama i višeminutnim aplauzom svjedočila je snažnu emocionalnu uključenost i tako potvrdila da predstava jeste ono što treba da bude dobra umjetnost – prostor sagledavanja, suočavanja, a vremenom, vjerujemo i iscjeljenja.
Glumica Anja Mišović kaže da je proces rada bio podjednako fizički zahtjevan i emotivno iscrpljujući. Ali, jasna svijest o važnosti teme podstakla je cio ansambl da pomjere i lične granice.
“Kada znate u čije ime govorite ili, u ovom slučaju igrate, onda nema dileme, poručuje Mišović, naglašavajući da su izvođači svjesno preuzeli ulogu „provodnika” tuđih, često traumatičnih iskustava, iskustava ljudi koje na žalost ne čujemo.
Zanimljiv je i Anjin odgovor na reakcije hercegnovske publike.
“Ja sam oduševljena prijemom publike. Znam koliko predstava može biti teška. Ljudi su nas četiri puta vraćali na scenu, baš mi je bilo toplo oko srca. Čula sam da ljudi plaču u publici, da su bili sa nama, i to mi je najvažnije. Neko je nešto osjetio. To je za mene suština”, kazala je.
Koreodrama „Koliko do kraja”, realizovana je u koprodukciji Dance Company “Ballo” sa Crnogorskim narodnim pozorištem.
Iz Herceg Festa ocjenjuju da u vremenu kada se često govori previše bez rezultata, ova predstava podsjeća da je mnogo važnije zaista se čuti, razumjeti i djelovati.
“Na HAPSu se, eto, desilo prvo gostovanje ove sjajne predstave i umjetničkog kolektiva koji se već dugo i uspješno bavi plesnim teatrom, i baš na Svjetski dan umjetničke igre”, navedeno je.
Poslednja predstava na 31. Hercegnovskim aprilskim pozorišnim svečanostima koje su počele 1. aprila je večeras (30. april, Dvorana PARK, 20h).
“Sa radošću očekujemo predstavu Contra Mundum iz susjednog Tivta, sa reprezentacijom najboljih umjetnika regiona, o jednom od najintrigantnijih umjetnika svijeta”, poručeno je iz organizacije.
