„Najznačajnija instanca koju umjetnik želi da predstavi jeste ideja simbola asocijativnog karaktera materijalizovana u datom materijalu kao što je kamen. Skulpture su simboli moći, snage, kako duhovno, mitske, tako i fizičke. Snaga prirode se ogleda u njima, po prirodnoj datosti same prirode kao i sama priroda po sebi.

Svaka prirodna datost, bilo da je riječ o komadu lista, bića, zemlje… je podsticajan pojam za najrazličitija umjetnička promišljanja i stvaranja djela, svojeručni rukopis umjetnika kroz domen vajarstva. Autor je naime taj koji vlastitim senzibilitetom izvlači sve one esencijalne estetske i vizuelne sadržaje odabranog motiva i opusa.

Umjetnička morfologija je savršeno adaptirana postupku formi u skulpturi. Umjetnikova tendencija je da se vrijeme pretvori u simbol, to znači da postaje izvan vremena, vječnost. Kao što je kamen simbol postojanosti i snage, stabilnosti i trajnosti, predstavljajući vaseljenju, tako i skulpture u izvedbi Matije Radovića odišu postojanošću, snagom, karakterom, likovnošću. Kamen je blagorodan, koji posjeduje svoja lekovita svojstva, kako sama materija, tako i estetski kolorit i liniju, posjedujući likovnost, umjetnik izradom daje zamišljeni oblik, formu. Polazeći od prirode, bilo figurativnog ili apstraktnog karaktera, tendencijom pretvarajući u simbol, dajući mu život u umjetničkom izrazu.

U dijalogu sa kamenom čovjek je oslobođen straha od prolaznosti. U kamenu je tajna koja iznova, kroz modelovanje, teži da bude otkrivena. Otkrivajući oblik umjetnik otkriva nove svijetove i tajnu o sebi, karakter, svog bića i duha“.