Debi ploča benda koji preko četiri decenije predvodi frontmen Goran Pejović Gula objavljena je za beogradski PGP RTB (danas PGP RTS), a grupa je album snimila u sastavu: Zoran Jovićević Džigi (vokal), Zlatko Čikić (solo gitara), Zlatko Kapa (bas gitara) i Boban Mijović (bubanj), dok je Gula bio ritam gitarista i autor cjelokupnog materijala.  U razgovoru za Portal ADRIA vođa “Katapulta” posebno ukazuje na to da su i prije izlaska zvaničnog izdanja bili jako popularan bend u svom gradu.

“Krajem decembra 1987. godine bez izdatog albuma napunili smo tadašnji barski Kulturni centar koji je imao skoro 700 stolica i bio veći nego današnji, a Bar je bio pet puta manji grad nego sada“, ponosno ističe Gula.

Kada je riječ o “Jesenjem vjetru”, frontmen ovog dugovječnog sastava većinu pjesama napisao je tokom srednjoškolskih dana. Album je bio spreman već 1986, a pošto je materijal uvježban ekipa se uputila ka Beogradu – tadašnjem centru velike jugoslovenske rok scene. U srpskoj prijestonici mladi Barani rade pod rukovodstvom i mentorstvom producenta i aranžera Dude Bezuhe.

„To je bilo neko drugo vrijeme: prodaš materijal, onda slijede umjetnička i kulturna analiza, odnosno procjena da je to u skladu sa tadašnjim pravcem PGP-a. Postojala je i oznaka „šund“, stavljana je na izdanja koja nisu zadovoljavala standard, a na sve to išao je i dodatni porez. Uspješno smo snimili materijal, a onda je uslijedilo čekanje da se album objavi. Kad sam zvao Aleksandra Pilipenka on je rekao da je omot završen. Poslije devet mjeseci ja dođem za Beograd, tad vozovi nisu išli 14, nego sedam-osam sati… Dođem gore, a omot još nije bio predat. Srećom, u izdavačkoj kući radila su dva dobra čovjeka, Dragan Stojnić i Đorđe Debač. Oni su se oko toga angažovali, inače ko zna koliko bismo još čekali“, prisjetio se Gula.

Poređenja sa Hourom i „Prljavim Kazalištem“

Prepoznatljiv akter crnogorske rok scene naglašava da su njegov autorski talenat po izlasku ploče prepoznali i pojedini rok kritičari i ljubitelji tvrđeg zvuka koji su ga okarakterisali zvijezdom u usponu.

„Bio sam jako mlad. Prvu pjesmu napisao sam sa 16, 17 godina, u drugom, trećem srednje. Kuriozitet je da sam skoro sve te pjesme napisao što u srednjoj školi, što dok sam služio vojni rok. Znači sve to sam završio do 19-20. godine, a mnoge numere ostale su evergrin. Jasenko Houra iz „Prljavog kazališta“ je tada bio u usponu. Na glasu su, naravno, bile sarajevska i zagrebačka škola, Jasenko je bio okarakterisan kao „novi val“, a kritika je naš „Katapult“ vezivala za „provincijski rok“. Svakako, upoređivali su nas sa „Kazalištem“, a i meni i Houri predviđali sjajnu budućnost“, ističe naš sagovornik.

Džoni Štulić kao vrhovni muzički autoritet

Ipak, kao najvećeg muzičkog uzora izdvaja vođu „Azre“, Branimira Džonija Štulića, čija muzika predstavlja okosnicu stila kojem je težio u ranoj fazi svoje grupe.

„Ja sam u stvari bio najveći fan prvog albuma „Azre“. Bio je zemljotres 1979. Mi smo kao djeca otišli za Suboticu kod moje tetke i cijelo ljeto bili tamo. I onda sam ja po cio dan slušao muziku. Ali, Crna Gora nije tada imala ništa osim „Makadama“, a našim albumom donijeli smo i taj novi stil“, dodao je on.

Himne „provincijskog roka“ o žestokim momcima i mladalačkim ljubavima

Pored ostalih numera, sa „Jesenjeg vjetra“ poseban trag ostavile su pjesme „Moju ulicu zaobilaze svi“ i balada „Htio sam noćas da ti pišem“. Iza prve kompozicije stoji interesantna priča.

„U Baru postoje „zgrade Solidarnosti“, odatle je izašlo mnogo žestokih momaka. Već osamdesetih godina tu nisi mogao lako da prođeš. Tada nije bilo kriminala današnjeg ranga, ali je bilo tuča, prebijanja… Naplaćivao se prolaz, 50 para ili dinara, dešavalo se i da ti momci uzmu ono što si kupio u prodavnici. Ja sam živio u zgradi preko puta Gimnazije, znali smo Bucka Peličića, preuzeli primat sa njim i bili glavni. Kada je u pitanju muzika, niko ne može da ukapira da sam ja u tim godinama napravio harmoniju za tu pjesmu. Ko svira gitaru, zna da je to svjetska harmonija. Bezuha je odsvirao solo, ali je harmonija moja. On je vanserijski gitarista, razvalio je taj solo. Moram naglasiti da je poseban kvalitet toj pjesmi dala sjajna boja glasa Džigija Jovićevića, našeg prvog pjevača“, ispričao je Gula.

Numera posvećena kvartu kojim su harali žestoki momci, Izvor: YouTube/PGP RTS

S druge strane, najveći uspjeh u širim okvirima ostvarila je numera „Htio sam noćas da ti pišem“. Pjesma je naročito bila popularna u Zagrebu, gdje je na radijskoj top-listi bila konkurent velikom hitu jednog slavnog beogradskog benda.

„To je pjesma koja je napravila najveći uspjeh. Tada je postojalo osam radio-televizijskih kuća – šest republičkih i dvije pokrajinske. Najslušajnija emisija na nivou cijele bivše Jugoslavije tada je bila „Top 10“ na Radio Zagrebu. Mi smo se na toj listi našli sa EKV-om i njihovom pjesmom „Krug“. Oni su bili prvi, mi drugi, ali to je trajalo dosta dugo, deset nedjelja… Dugo smo se držali i to je stvarno bio bum“, kaže vođa „Katapulta“.

Balada kojoj je glas Džigija Jovićevića dao poseban pečat, Izvor: YouTube/PGP RTS

Osim pomenutih, sa ploče su se izdvojile i numere „Zoran Popović Pop“ i „Jer u tvojim očima“, koje su standardni dio repertoara benda, kao i pjesme „Kad sam te prvi put sreo“ i „Proklet bio kišni petak“. Kuriozitet je da je na prvoj ploči „Katapulta“ na klavijaturu na dvije numere svirao Aleksandar Vuksanović, danas popularni folk pjevač Aca Lukas.

Višedecenijska karijera, uprkos iskušenjima

Nakon debitantskog albuma barski rokeri objavili su i uspješan drugi album „Ulica starog pjesnika“ (1990), možda i njihovo najbolje izdanje. Ipak, ratovi koji su doveli do raspada velike zemlje, ali i odustajanje pojedinih članova od muzike, uslovili su raspad originalne postave. Gula je nastavio svoj put, preuzeo ulogu glavnog pjevača, snimao izdanja sa novim saradnicima…

Uprkos iskušenjima, „Katapult“ je do danas ostao aktivan sastav sa sedam studijskih, jednim „živim“ albumom i dvije „best of“ kompilacije, što ih čini diskografski najplodnijim crnogorskim rok sastavom. Posebno su popularni u matičnom Baru, ali i širom Crne Gore. Na njihovim koncertima često se može doživjeti prava latino-američka atmosfera, kao na fudbalskim stadionima.

Da zvuk „Katapulta“ ima svoje poštovaoce i u regionu, dokazao je i koncert koji je bend održao u poznatom beogradskom klubu „Zappa Baza“ krajem maja ove godine.

M.STANIŠIĆ