Režiser i scenarista Srđan Dragojević isticao je da je film mogao nastati samo grubim, surovim pristupom, bez patetike i pretvaranja mladih junaka u moralnu pouku:

“Film je mogao da nastane jedino na ovaj način na koji jeste. Vrlo grubim, nasilnim tretiranjem vremena o kojem govorimo. Svako ispoljavanje emocija oko tih klinaca film bi odvelo u pedagošku poemu, u prepatetičnu stranu gdje bi se mogla postaviti teza: ipak postoji nada za njih. Ja smatram da jesu dobri, ali od njih su postali drugačiji ljudi, proizvod jednog surovog i bezosjećajnog vremena”.

U samom srcu filma je i priča o tome kako su odabrani Pinki i Švaba. Milan Marić i Dušan Pekić imali su u trenutku snimanja tek 17 i 18 godina. Bez ikakvog prethodnog glumačkog iskustva, morali su da prođu strogu selekciju na kastingu, na kojem se prijavilo više hiljada mladih.

“Do njih smo stigli vrlo teško. Mislim da je oko četiri ili pet hiljada klinaca prošlo kroz kasting i razne vidove selekcije, a ja sam vidio nekoliko stotina njih. Nakon toga smo pravili sve uže i uže izbore i pojavili su se autentični Pinki i Švaba i mislim da je priča dobila na autentičnosti upravo sa tom odlukom da ih igraju dvojica naturščika, Milan i Dušan”, ispričao je Dragojević.

Nažalost, realni život inspiracije filma bio je tragičan. Mirko Bešević Beša, na koga je lik Pinkija djelimično inspirisan, ubijen je 2001. godine u sukobu s policijom, sa svega 26 godina i sa 97 krivičnih djela. Marka Pejkovića, inspiraciju za Švabu, ubio je “prijatelj” u Holandiji.

Film “Rane” je rađen po istinitoj priči iz crne hronike, a njegov brutalni realizam i danas ostaje jedan od najautentičnijih prikaza mladalačkog kriminala u domaćoj kinematografiji. Dvije decenije kasnije, rijedak snimak s audicije i priče o autentičnim glumcima podsjećaju koliko je bio težak i važan proces da film zadrži svoju istinitost i intenzitet.