Kako su saopštili iz Prijestonice Cetinje, ovogodišnje izdanje Salona, čiji je kustoski koncept osmislila selektorka Nela Gligorović, okuplja umjetnike, umjetnice i kolektive iz (post)jugoslovenskog kulturnog prostora, čiji radovi otvaraju pitanja slobode, društvene odgovornosti, nejednakosti i savremenih oblika otpora.
Obraćajući se prisutnima na svečanosti otvaranja, gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković podsjetio je na bogatu kulturnu i istorijsku tradiciju Cetinja, ističući da je ovaj grad svoju slobodu, državnost i nacionalno dostojanstvo kroz vjekove čuvao ne samo borbom, već i stvaralaštvom.
„Naša istorija jeste istorija borbe za slobodu, državnost i nacionalno dostojanstvo, ali je ona istovremeno i istorija knjige, štampe, škole, pozorišta, muzeja i umjetnosti. Ta tradicija obavezuje i našu generaciju, jer grad koji je toliko dao crnogorskoj kulturi ima odgovornost da i danas bude mjesto susreta stvaralaca, novih ideja i slobodnog umjetničkog izraza“, poručio je Đurašković.
Govoreći o značaju Crnogorskog likovnog salona „13. novembar“, gradonačelnik je naglasio da njegovo otvaranje iz godine u godinu predstavlja susret Cetinja sa sopstvenim istorijskim pamćenjem i kulturnim nasljeđem, ali i priliku za povezivanje različitih generacija umjetnika i njihovih stvaralačkih izraza.
„Cijenim da je njegovanje umjetnosti jedan od najljepših i najtrajnijih oblika odgovornosti prema Crnoj Gori, jer umjetnost ne poznaje granice koje bi čovjeku mogle zabraniti da misli, da osjeća ili da traga za istinom“, istakao je Đurašković, dodajući da sloboda svoj puni smisao dobija kroz stvaralaštvo, a istorijsko nasljeđe kroz inspiraciju koju pruža novim generacijama.
Selektorka Salona Nela Gligorović istakla je da ovogodišnja izložba predstavlja prostor za umjetnike i kolektive koji svojim stvaralaštvom promišljaju i zastupaju antifašističke vrijednosti u savremenom društvu. Naglasila je da antifašizam danas ne podrazumijeva samo očuvanje istorijskog nasljeđa, već i aktivnu borbu protiv diskriminacije, nepravde i različitih oblika društvene nejednakosti, kao i zaštitu životne sredine i zajedničkih resursa.
“Današnji trenutak restauracije fašizma očekuje i od nas da i ovogodišnji salon bude otvoren kao prostor za prezentaciju i predstavljanje i umjetnika i kolektiva koji misle i djeluju antifašistički. Antifašizam danas nisu samo istorijske borbe, nego upravo pravo na život u zdravoj sredini, borba za zajedničke resurse – prostorne, prirodne i kulturne. Antifašizam je i naša spremnost da preispitujemo i sisteme nejednakosti u okviru polja umjetničke produkcije i proizvodnje. Treba da konačno zaustavimo podrazumijevanje neplaćenog umjetničkog rada i da rad u umjetnosti bude ekonomski valorizovan i priznat kao društveni rad,” poručila je Gligorović.
Gligorović je posebno ukazala na značaj regionalnih kolektiva predstavljenih na Salonu, ističući njihov dugogodišnji doprinos istraživanju, proizvodnji znanja u kulturi i razvoju alternativnih modela obrazovanja. Naglasila je da izložba objedinjuje različite umjetničke glasove i perspektive, povezujući istorijska iskustva sa savremenim društvenim izazovima.
Tematski okvir ovogodišnjeg Salona zasnovan je na stihu pjesnika Radovana Zogovića, koji predstavlja polazište za umjetničko preispitivanje odnosa između istorijskog nasljeđa, slobode i savremenog društva.
Na izložbi su predstavljeni radovi Adrijane Gvozdenović (u saradnji sa Dragicom Gvozdenović), Azre i Vuka, Bojana Stojčića, Dejana Markovića, Dušice Dražić, Ilije Vujoševića, udruženja KURS, Lale Raščić i Selme Banich (u saradnji sa Sarom Salamon).
Poseban segment izložbe, pod nazivom „Diskurzivno polje: Kolektivi i proizvodnja znanja u kulturi“, posvećen je izdavačkoj i istraživačkoj djelatnosti pet regionalnih organizacija: BLOK iz Zagreba, ŠKART iz Beograda, EXPEDITIO iz Kotora, Fakulteta za stvari koje se ne uče – FRU iz Skoplja i CRVENA iz Sarajeva.
Tokom svečanosti svim učesnicima ovogodišnjeg Salona uručene su nagrade kao priznanje za njihov umjetnički doprinos.
Crnogorski likovni salon „13. novembar“ i ove godine potvrđuje značaj Cetinja kao prostora umjetničkog stvaralaštva, kulturnog dijaloga i slobodnog izražavanja, nastavljajući tradiciju povezivanja umjetnosti sa važnim društvenim i istorijskim pitanjima.
