U programu su učestvovali prof. dr Dragan Koprivica, Danijela Šundić, članica Studentskog teatra iz Podgorice i etno-grupe “Gospojine” iz Zete, guslar Tadija Đuković i mlade talentovane učenice Srednje mješovite škole u Andrijevici, Milanka Babović i Teodora Vukšić.
Na početku manifestacije Milanka Babović je govorila stihove čuvene Njegoševe lirske pjesme “Noć skuplja vijeka”, nakon čega je Koprivica govorio o nastanku pjesme i njenoj neobičnoj sudbini (napisana u Perastu 1844. a štampana tek nakon Njegoševe smrti u sarajevskom časopisu za kulturu „Bosanska vila“ 1913. godine). Koprivica je zatim tu pjesmu otpjevao u verziji, koju je svojevremeno maestralno snimio velikan crnogorskog narodnog melosa Mirko Rondović, po kompoziciji Ilije Milatovića u aranžmanu Dragana Kneževića.
Teodora Vukšić je zatim govorila monolog igumana Stefana, Danijela Šundić monolog Vuka Mandušića, a potom je nastupio mladi talentovani guslar iz Podgorice Tadija Đuković, već prepoznatljivo ime u Crnoj Gori, koji je uz gusle izvrsno pjevao dvije pjesme o našem velikanu i njegovoj sudbini.
Koprivica je na kraju, daleko od političkih tema, govorio o Njegoševoj ličnosti u doba njegovih savremenika, navodio čuvene anegdote iz života i rada pjesnika i citirao njegove brojne stihove, koji u našem narodu žive i nezavisno od „Gorskog vijenca“. Tim povodom je istakao da su prerasli u poslovice i kulturno blago, pa takve zasebne sentence danas poprimaju i nova značenja u duhu savremenih kulturnih kretanja i kolektivne duhovnosti.
Koprivica i prijatelji će u duhu kulture sjećanja nastaviti programe po Crnoj Gori o Njegoševoj neprevaziđenoj poetsko-filozofskoj misli, u koju su utkani esencija narodne mudrosti, istorijsko pamćenje i snaga neponovljive ličnosti našeg najvećeg umjetnika i stvaraoca.











