Izložba, čija je kustoskinja Teodora Nikčević, donosi retrospektivni pogled na gotovo pet decenija umjetnikovog stvaralaštva, obuhvatajući skulpture, crteže, instalacije, video-radove i radove realizovane in situ u Podgorici.

Na otvaranju su govorili direktor Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore dr Vladislav Šćepanović, umjetnik Mirosław Bałka i kustoskinja izložbe Teodora Nikčević.

Direktor Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore dr Vladislav Šćepanović istakao je značaj predstavljanja Bałkinog stvaralaštva u Podgorici, naglašavajući da izložba predstavlja važan dio programskog opredjeljenja Muzeja da crnogorskoj publici približi radove istaknutih međunarodnih umjetnika.

„Velika mi je čast što u Podgorici imamo izložbu Mirosława Bałke, jednog od najznačajnijih evropskih savremenih umjetnika. Riječ je o svojevrsnoj retrospektivi, izboru radova koji su umjetnik i kustoskinja Teodora Nikčević osmislili upravo za ovaj prostor. Značajan dio postavke nastao je u odnosu na samu arhitekturu, pa izložba na poseban način otvara prostor i mijenja naš doživljaj njegovih dimenzija”, kazao je Šćepanović.

Govoreći o svom dugogodišnjem poznavanju Bałkinog rada, Šćepanović je podsjetio da se sa njegovim stvaralaštvom susreo još 1996. godine, na izložbi u londonskoj galeriji Tate, nakon čega je imao priliku da prati njegov rad na brojnim međunarodnim izložbama.

Istakao je da je predstavljanje Bałke u Podgorici bila jedna od njegovih želja od samog osnivanja Muzeja, u okviru programske vizije usmjerene ka predstavljanju značajnih imena svjetske savremene umjetnosti.

Obraćajući se publici, Mirosław Bałka zahvalio je Muzeju i timu koji je učestvovao u realizaciji izložbe, osvrnuvši se na njen retrospektivni karakter i simboliku naslova, koji povezuje početak njegovog umjetničkog puta sa sadašnjim trenutkom.

„Godina 1978. nalazi se u naslovu izložbe jer sam tada, sa dvadeset godina, odlučio da postanem umjetnik. Od tog trenutka moj umjetnički put se širio, najprije kroz varšavsku umjetničku scenu, a zatim kroz sve šire krugove. Poput krugova koji nastaju na površini vode kada u nju bacite kamen. Ja sam bio taj kamen, bačen u vodu umjetnosti 1978. godine, a krugovi su se širili sve dok 2026. nijesu stigli do Podgorice, u Crnu Goru. Srećan sam što sam danas ovdje sa vama”, kazao je Bałka.

Umjetnik je podsjetio i na značaj Otwocka, grada nedaleko od Varšave u kojem je odrastao, školovao se i započeo svoj umjetnički rad, a koji i danas zauzima posebno mjesto u njegovom životu i stvaralaštvu.

Kustoskinja izložbe Teodora Nikčević ukazala je na specifičan pristup koncipiranju postavke, koja umjesto hronološkog pregleda uspostavlja dijalog između radova nastalih u različitim periodima Bałkinog stvaralaštva.

„Izložba 1978/2026/Otwock+ obuhvata gotovo pet decenija Bałkinog rada, ali nije koncipirana hronološki. Rani figurativni radovi susrijeću se sa djelima iz različitih perioda i omogućavaju nam da pratimo jednu od ključnih promjena u njegovom radu. Krajem osamdesetih godina Bałka postepeno napušta eksplicitnu ljudsku figuru i okreće se minimalističkim objektima. Figura nestaje, ali tijelo ne nestaje sa njom. Moglo bi se reći da Bałka od tog trenutka počinje da vaja upravo odsustvo tijela”, kazala je Nikčević.

Polazište izložbe je Otwock, grad nedaleko od Varšave u kojem je Bałka odrastao i u kojem i danas radi, u porodičnoj kući koju je kasnije pretvorio u studio. Otwock u njegovom stvaralaštvu predstavlja više od mjesta porijekla – prostor u kojem se lično sjećanje i porodična istorija susrijeću sa traumatičnim iskustvima evropske prošlosti.

Bałkine svedene i elegične skulpture, objekti i instalacije istražuju odnos sjećanja i zaborava, istorijskog i savremenog nasilja, kao i pitanja doma, pripadanja i ljudskog odsustva.

Materijali koje koristi nose tragove vremena, rada i svakodnevnog života, dok se iskustvo njegovih radova ne iscrpljuje u vizuelnom doživljaju, već uključuje miris, dodir, kretanje i fizičko prisustvo posjetioca.

Izložba „1978/2026/Otwock+” ne gradi linearnu istoriju umjetnikovog rada, već uspostavlja konstelaciju radova, vremena i iskustava, otvarajući prostor za promišljanje odnosa između ličnog i kolektivnog sjećanja, tijela i prostora, prisustva i odsustva.

Mirosław Bałka, rođen 1958. godine u Varšavi, jedan je od međunarodno najpriznatijih poljskih savremenih umjetnika. Učestvovao je na pet izdanja Venecijanskog bijenala, uključujući 1993. godinu, kada je samostalno predstavljao Poljsku, kao i na documenti IX u Kaselu i brojnim drugim međunarodnim manifestacijama. Za Turbine Hall londonskog Tate Moderna 2009. godine realizovao je monumentalnu instalaciju How It Is. Njegovi radovi nalaze se u kolekcijama vodećih svjetskih muzeja, među kojima su Tate Modern u Londonu, MoMA u Njujorku, SFMOMA u San Francisku i Moderna Museet u Stokholmu.

Izložba je realizovana u saradnji sa Mirosław Bałka Studiom i galerijom Raffaella Cortese iz Milana.