Osnovani na samom početku devedesetih u gradu piva, čelika i rokenrola, DST su se u protekle tri i po decenije etablirali kao jedan od najznačajnijih, ali i diskografski najplodnijih crnogorskih bendova. Stvarali su i objavljivali izdanja u vremenu kada ni približno nije bilo optimalnih uslova za to, da bi se na kraju dekade izborili i za prvo studijsko izdanje. O nastanku benda i debi albumu za Portal ADRIA govori jedan od osnivača i bubnjar grupe, Srđa Simunović.

“Grupa DST je osnovana davne 1991. godine u sastavu koji su činili Boris Lješković, Miloš Simunović i moja malenkost. Tada je nastala i naša prva pjesma “Nervni Slom”, koja je imala puno studijskih verzija – od demo snimka, do snimka pjesme na demo albumu “Prizemlje”, a kasnije se našla i na prvom studijskom oficijalnom izdanju. U periodu do objavljivanja albuma kroz bend su prošli mnogi ljudi i svi oni su, naravno, dali nemjerljiv doprinos – kao izvrsne ličnosti, dobri drugari i autori. I kasnije, mnogo ljudi je prošlo kroz DST i svakom od njih dugujemo zahvalnost. U zajedništvu, dobroj atmosferi i jakoj slici koju je naša priča stvarala, brzo smo krčili svoj put na sceni i ulazili u srca ljudi. Jednostavno, bili smo nešto novo u tom periodu, rekao bih od zapanjenja do ljubavi. Skoro na prvu. Ne baš kao “Bitlisi”, ali Nikšić je polako prepoznavao sebe u nama, a mi ga svuda ponosno nosili”, prisjeća se Simunović.

“Nervni slom” – prva autorska kompozicija benda, Izvor: YouTube/majdan83

Album snimljen za dva dana: “Putešestvije, ali i jak motiv”

Snimanje albuma “Ubijanje idola” naš sagovornik pamti kao nezaboravno iskustvo sa, kako kaže, puno zabave, dobrog raspoloženja, ali i ogromne odgovornosti. DST je ovo izdanje snimio u studiju “Češnjak” u Kragujevcu, kod vođe kultnog pank benda “KBO!”, Saše Vujića Vuje.

“Putovali smo 400-500 kilometara, presijedali vozovima, busovima… U putu je to bila duga,  besana noć, stigli smo u subotu ujutru, a u nedjelju uveče kretali nazad za Nikšić sa prvom zvaničnom kasetom, odnosno albumom. Radno, angažovano, statistički raspoređeno po radnim satima: tri instrumenta i glas, otprilike za svakog po četiri sata, da bi se materijal najprije snimio, a potom tih 10 pjesama izmiksovalo i produciralo, do busa koji kreće iz Kragujevca negdje oko 21 čas. Išli smo do Kraljeva, pa vozom do Podgorice, pa opet busom do Nikšića. Iz ove perspektive čine se nezamislivo i nemoguće, ali uspjeli smo. Putešestvije, ali jak motiv je učinio da izdržimo i prođemo kroz ciljnu kapiju. U rekordnom roku”, priča bubnjar DST-a.

„Ubijanje idola“ je zapravo ploča koja potvrđuje zamah benda koji se nazirao još na demo izdanju „Prizemlje“ iz 1995. godine. Pjesme sa zvaničnog albuma dobro je prihvatila i publika, pa nikšićki pankeri stiču širu afirmaciju i nastupaju na važnijim festivalima tog vremena. DST zavređuju status rado viđenih gostiju na regionalnim manifestacijama, ali i ekipe koja je uzvraćala gostoprimstvo muzičkim sastavim sličnog senzibiliteta.

Kako je nastala “Vatra”

Sa debi albuma posebno se izdvojila pjesma “Vatra”, koja danas slovi za jednu od himni crnogorskog rokenrola i pjesma je koju publika jako voli. Pjesma se, ističe Simunović, od začetka ideje do zvaničnog snimka dugo tesala.

“Vatra” – pjesma koju publika jako voli, Izvor: YouTube/Marko Otašević

“Doživljavala je razne oblike i forme, a bila je nekako strpljivija od nas, da se tako izrazim… Puno je ljudi utkalo svoje prste na gitari u namjeri da je poboljša, postavi ili ukloni suvišno. Isto važi i za tekst. Puno smo se konsultovali, mnogo razmišljali, izvrsno sarađivali i “Vatra” je nekako vremenom dobila to ruho. Obučena je, dakle, u nešto što su ljudi na prvu zavoljeli, prepoznavali se i dali joj vangeneracijsko trajanje. A to je već do publike. Bend drugačije tretira stvoreno, nema to objektivno mjerilo i tu vagu. “Vatra” nije nastala ciljano da bude hit, ali iz svake perspektive, ko god je dio nje i osjeća je, i mimo nas jednako je ponosan na taj simbol Nikšića. I ne samo Nikšića, jer naša baza publike postajala je sve veća, a pjesme su otvarale put za nastupe širom Crne Gore, ali i regiona”, smatra on.

Ostale pjesme sa izdanja bržeg su ritma, karakterističnog za pank rok, a svaka od njih, kako ističe Simunović, nosi svoju priču i stvaralački momentum. “Ubijanje idola” zapravo je, prema njegovim riječima, pečat mladih ljudi koji su samo željeli da maksimalno prožive svoju mladost.

Prvijenac je odredio dalji put benda

Nakon debi izdanja uslijedili su i albumi “U taj sudnji čas” (2002), “Gubitak kontrole” (2006) i “Stvarnost je u nama” (2014). DST je tokom dvijehiljaditih i kasnije svirao na svim važnijim festivalima, a prvi je bend iz Crne Gore koji je nastupio na EXIT festivalu.

Bubnjar i originalni član DST-a ističe da su u bendu zadovoljni tim rezultatom, naročito iz razloga što je grupa, uglavnom u ranoj fazi karijere, stvarala u vremenu kada je bilo teško doći do finansija i značajnije podrške, bez jasno definisane scene, uslova za svirku… Zadovoljan je, kako kaže, i time što su svojim primjerom inspirisali i druge rok sastave.

Bend je već duže vrijeme na pauzi, a ako se stvore uslovi radiće na novom materijalu. Ako ne, kako ističe Simunović, imaju na šta da budu jako ponosni.

Bez obzira na to da li će DST ponovo ući u studio, „Ubijanje idola“ ostaje jedno od najznačajnijih izdanja crnogorske rok scene – album koji je obilježio jednu generaciju i definisao prepoznatljiv zvuk nikšićkog benda.

M. STANIŠIĆ