„Osnovan 1967. godine, u vremenu kada se u Herceg Novom snažno oblikovao likovni identitet zahvaljujući Umjetničkoj školi, Salon je nastao kao produžetak jedne pedagoške i stvaralačke energije. Ta škola je bila prostor formiranja estetske svijesti, mjesto gdje se učilo da umjetnost nije ukras stvarnosti, nego njen kritički i stvaralački odgovor“, navela je Vujović.
Prema njenim riječima, Herceg Novi je, možda prirodnije od mnogih drugih gradova, iznjedrio takvu manifestaciju.
„Grad slojeva i susreta, grad koji živi na ivici kopna i mora, uvijek je bio prostor prelaza između kultura i poetika. Ovdje horizont nikada nije zatvoren, on stalno podsjeća koliko je umjetnost otvoren proces. Upravo zato je Hercegnovski zimski salon postao mjesto svjedočenja čovjekovog preispitivanja i nadograđivanja“, istakla je ministarka.
Kazala je da ova izložba pod nazivom „(Ne)pripadanje“, kako je u katalogu istaknuto, ne promatra (ne)pripadanje kao jednostavnu opoziciju između uključenosti i isključenosti, već kao složen, unutrašnji proces stalnog pomjeranja.
„Umjetnici okupljeni na ovogodišnjem Salonu polaze od iskustva savremenog čovjeka koji više ne živi u čvrstim centrima, nego u mreži prelaza između prostora, jezika, kultura i ličnih sjećanja. Njihovi radovi ne nude konačne definicije identiteta, već grade situacije u kojima se identitet iznova ispituje. Pripadanje se tako pokazuje ne kao zadato stanje, nego kao čin, kao svjesna odluka da se bude prisutan, da se oblikuje prostor u kojem stojimo i da se u tom prostoru preuzme odgovornost za vlastiti izraz“, navela je Vujović.
Smatra da tema (ne)pripadanja, koja obilježava ovu izložbu, postavlja jedno od temeljnih pitanja savremenog čovjeka: šta znači pripadati?
„Da li pripadamo onda kada se uklapamo u već postojeće obrasce, ili onda kada stvaramo vlastiti izraz? Tamo gdje su sistemi mišljenja, klasifikacije i teorije snažno prisutni, čovjek se često nalazi unutar mreže očekivanja i normi. Logika stvarnosti nudi objašnjenja, ali rijetko nudi smisao. Ona uređuje, ali ne oslobađa“, rekla je Vujović.
Istakla je da umjetnost nastaje upravo u tom procjepu.
„Ona dovodi u pitanje tradicionalne zakonitosti i čvrstu podložnost gotovim teorijskim okvirima, ne zato da bi negirala razum, nego da bi proširila prostor mogućeg. Čovjek je biće koje je primorano da se suoči sa onim neshvatljivim u vlastitom postojanju, sa prazninom, sa sumnjom, sa unutrašnjim raslojavanjem. Upravo kroz umjetnost on uspijeva da izađe izvan okvira koje mu nameće logika stvarnosti, koja je često ograničena i beznadežna u svojoj zatvorenosti“, kazala je Vujović.
U ovim radovima, kako je dodala, vidimo taj napor uzdizanja.
Poručila je da Hercegnovski zimski salon 59 godina potvrđuje da kultura Crne Gore nije zatvoren sistem, već otvoreno polje dijaloga.
„Dijalog između generacija, između različitih poetika, između iskustva i eksperimenta. To je prostor u kojem se individualni talenat susreće sa zajednicom, a zajednica dobija priliku da se preispita i obnovi“, rekla je Vujović.
Hercegnovski zimski salon trajaće do kraja marta u Gradskoj galeriji „Josip Bepo Benković“, a svoje radove predstavlja 34 umjetnika iz Crne Gore i država bivše Jugoslavije.
Selektor ovogodišnjeg salona je David Delibašić. Prva nagrada salona pripala je Ratku Odaloviću za sliku “Putnik”, druga nagrada Marku Petroviću Njegošu za skulpturu “Fossil jezgra”, dok je dobitnica treće nagrade Lidija Nikčević za sliku “Tri stabla”.
Stručni žiri činili su: muzejska pedagoškinja Anita Šimić, slikar, Ivan Đurišić, kustoskinja i predsjednica žirija, Špela Stramšek.
Tradicionalno, Hercegnovski zimski salon prethodi zvaničnom otvaranju Praznika mimoze, koji počinje za vikend.
