Svaka država ima ekskluzivno pravo da donosi zakonska rješenja, za koja u određenom trenutku smatra da su najbolja za njene građane, međutim, ono što ovim zakonom nije uzeto u obzir je princip nedjeljivosti prava, saopšteno je iz UNICEF-a.

„Za UNICEF pravo na obrazovanje i pravo na zdravlje su neraskidivo povezani i hijerarski jednaki, i po Konvenciji o pravima djeteta, nacionalnom Ustavu i zakonodavstvu. Ne smije se dati primat jednom pravu, u odnosu na drugo. I zbog toga UNICEF ne može da podrži ovakvo zakonsko rješenje“, kazao je doktor Senad Begić iz UNICEF-a.

Ipak, dodaje Begić, obuhvati nevakcinisane djece su zabrinjavajući i mogu dovesti do epidemija davno zaboravljenih zaraznih bolesti. Ističe da su vakcine žrtve sopstvenog uspjeha, zbog sjajnih obuhvata do 2014. godine.

„Nismo imali priliku da vidimo mnoge zarazne bolesti, ni mi kao roditelji, ni zdravstverni radnici, ne znamo kako izgleda slučaj dječije paralize, itd. Roditelji samim tim nemaju lično iskustvo razarajuće moći tih bolesti i koliko su vakcine zaista važne. Dakle, mi ne vidimo zarazne bolesti ne osjećam je i shvatam kolika opasnost prijeti po moje dijete. I onda se tu gubi osjećaj zbog čega bi neko trebalo da vakciniše svoju djecu“, ističe on.

Ono što bi u spornom zakonskom rješenju dodatno trebalo razmotriti je princip dvostrukog kažnjavanja, napominje Begić.

„Djeca koja nisu vakcinisana kažnjena su pristupom predškolskom obrazovanju, ali su i roditelji novčano kažnjeni. Tako da i ovaj princip duplog kažnjavanja je nešto što mi ne možemo da promovišemo“, zaključio je on.

Vakcine i imunizacija su najbolja zdravstvena mjera u istoriji čovječanstva, dok rano predškolsko obrazovanje i vaspitanje doprinosi kvalitetnijem rastu i razvoju svakog djeteta, zaključio je Begić.  Podsjećamo, Zakon o zaštiti stanovništa od zaraznih bolesti koji je stupio na snagu početkom ove godine  predviđa da dijete ne može biti upisano u vrtić ukoliko nije sprovedena obavezna vakcinacija, osim u slučajevima postojanja trajne medicinske kontraindikacije.