„Biti bolji prema sebi ne znači biti sebičan, lijen ili okrenut samo ličnim interesima. To znači živjeti u skladu sa sobom – poštovati svoje granice, prepoznati kada nam je dosta, kada nam treba predah, kada da kažemo ‘ne’ – i ne osjećati krivicu zbog toga“.
Mnogi od nas, objašnjava ona, odrastaju s uvjerenjem da ljubav treba „zaslužiti“ pa razvijaju oštrog unutrašnjeg kritičara. Dok drugima pristupamo saosjećajno, sebi često govorimo riječi koje ne bismo uputili ni najbližima. Takav unutrašnji dijalog ne vodi rastu, već „unutrašnjem trovanju“. Prepoznaćemo ga, kaže Bićanin, po tome kako se osjećamo nakon što nešto sebi kažemo – ako ostaju krivica, stid ili strah, vrijeme je za promjenu jezika kojim se obraćamo sebi.
Promjena počinje malim, svakodnevnim koracima – jutarnjim pitanjem „Kako se danas osjećam?“, petominutnom pauzom bez ekrana, ili jednostavnom porukom sebi: Vidim te. Daješ sve od sebe. Mikro-promjene su održive i vremenom oblikuju naš život poput rijeke koja polako mijenja tok stijene.
Za to, dodaje Bićanin, nije potrebno mijenjati cijeli život, već uvoditi trenutke nježnosti i podrške prema sebi.
Ako želite da već danas napravite prvi korak, njen je savjet jednostavan.
„Napišite sebi poruku koju ste oduvijek željeli čuti. Zalijepite je na ogledalo i čitajte je svaki dan. Najveća promjena počinje u najtišem trenutku – kada postanemo sebi ono što smo čekali od drugih.“
