Takva poređenja ne uspijevaju da obuhvate širu tržišnu situaciju unutar svake zemlje, jer brendovi automobila prate različite strategije određivanja cijena i marketinga.
Cijene polovnih automobila takođe se značajno razlikuju širom Evrope, što dodatno komplikuje direktna poređenja.
Indeks nivoa cijena za “opremu za lični prevoz”, koji objavljuje Eurostat, jedan je od načina da se sagledaju razlike između zemalja.
Podaci uključuju motorne automobile, motocikle i bicikle, a isključuju održavanje, popravke, rezervne dijelove i gorivo.
Za motorne automobile, podaci obuhvataju i nova i polovna vozila.
Indeks koristi 100 eura kao prosjek EU, pokazujući kako se cijene razlikuju od te osnovne vrijednosti u različitim zemljama.
Najskuplja zemlja
Turska je ubjedljivo najskuplja zemlja za automobile i druga lična vozila među 36 evropskih zemalja. Cijene su 36,4 odsto više od prosjeka EU, što znači da bi vozilo koje košta 100 eura u EU koštalo 136,40 eura u Turskoj. Iako je i dalje na vrhu liste, cijene su zapravo malo pale, jer je ova cifra 2021. godine iznosila 147,10 eura.
Danska je najskuplja zemlja u EU, sa troškovima koji su 19,1 odsto viši od prosjeka EU.
“Direktno oporezivanje automobila (PDV + porezi i takse vezane za kupovinu specifične za automobile) značajno se razlikuje unutar EU. Danska je izuzetak sa visokim porezima, što objašnjava visok indeks cijena za Dansku”, rekao je za Euronews Business Georg Štraser, istraživač u Evropskoj centralnoj banci (ECB).
U svih 36 zemalja, Island (18,1%), Holandija (14,3%), Irska (10,3%) i Švajcarska (10,2%) su među ostalim nacijama gdje su cijene automobila i ličnih vozila najmanje 10% više od prosjeka EU.
U Crnoj Gori automobili jeftiniji 7,2 odsto
Cijene automobila u Crnoj Gori, kao i u Poljskoj, manje su za 7,2 odsto u odnosu na EU prosjek, što našu zemlju svrstava među jeftinije.
Najjeftinije zemlje za opremu za lični prevoz su Sjeverna Makedonija i Slovačka. Kada je prosjek EU 100 eura, isti artikli koštaju 87,70 eura u Sjevernoj Makedoniji i 88,60 eura u Slovačkoj. To znači da su cijene automobila i drugih ličnih vozila jeftinije za 12,3% i 11,4%, respektivno.
Slovenija (8,7%), Kipar (8,6%), Češka (8,4%), Norveška (8,3%), Letonija (7,5%) su druge relativno jeftinije zemlje u kojima su cijene automobila i ličnih vozila najmanje 7% niže od prosjeka EU.
Španija je najjeftinija među “velikom četvorkom” EU
Među četiri najveće ekonomije EU, Španija je najjeftinija zemlja za automobile i lična vozila, sa cijenama 3,8% nižim od prosjeka EU. Njemačka je jedina iznad prosjeka EU, ali samo za 0,4%. Francuska i Italija su veoma blizu prosjeka, sa cijenama koje su samo 0,2% i 0,3% niže, respektivno.
“Unutar EU, sumnjam da su oporezivanje i određivanje cijena u odnosu na tržište i dalje dva glavna faktora koji stoje iza razlika u cijenama među zemljama. Van EU, takođe mogu biti relevantne regulatorne razlike”, rekao je Štraser.
Georg Štraser je naglasio da razlike u sklonostima potrošača između zemalja, kao što su određene marke, određene karakteristike, opšte bogatstvo i spremnost na plaćanje, stvaraju podsticaj proizvođačima da razlikuju cijene između tržišta.
“Ovo funkcioniše samo ako je arbitraža, odnosno prekogranična prodaja automobila, ograničena”, dodao je.
Njegov rad sa Ejalom Dvirom, direktorom konsultantske firme “Charles River Associates” sa sjedištem u Bostonu, pruža dokaze da proizvođači automobila određuju cijene prema tržištu, tretirajući zemlje kao odvojene marketinške regione čak i unutar EU.
“U suštini, to je muka kupovine automobila u inostranstvu (ili od uvoznika ili posrednika) i prihvatanje potencijalnih malih razlika u karakteristikama modela, što održava takve razlike u cijenama čak i unutar EU”, rekao je on.
Ovo takođe omogućava prilagođavanje cijena razlikama između zemalja u sklonostima brendova, nivoima prihoda i tako dalje.
Vrste moći: Politika zemlje je važna
Štraser je napomenuo da je efekat oporezivanja suptilniji za većinu zemalja, posebno ako poreski zakon pravi razliku prema karakteristikama automobila.
Takođe je istakao da su u svakoj zemlji određeni modeli automobila relativno skuplji, dok su drugi relativno jeftiniji u poređenju sa prosjekom EU.
“Ovo podstiče potrošače da kupuju relativno više jeftinijeg modela”, rekao je.
Uzimajući oporezivanje električnih automobila kao primjer, on se osvrnuo na složenost poređenja cijena i indeksa Eurostata: “Zemlja koja oporezuje konvencionalne automobile po visokoj stopi, ali istovremeno oslobađa električne automobile od oporezivanja, u prosjeku može izgledati kao ‘skupa’ zemlja, jer indeks nivoa cijena koristi prosječan udio rashoda za sve zemlje učesnice.”
Iako odražavaju podatke iz 2022. godine, podaci OECD-a o “cijenama automobila prije i poslije oporezivanja” su korisni za razumijevanje uticaja oporezivanja. Međutim, sama stopa PDV-a ne objašnjava zašto se cijene automobila toliko značajno razlikuju prije i poslije oporezivanja širom Evrope. Drugi porezi, takse i bonus-malus šeme su takođe odgovorni za ove razlike.
