Film koji je postao simbol otpora tradiciji režirao je Džon Voters, ekscentrična ikone nezavisnog filma.
Glavnu ulogu u ovom klasiku igrao je Džoni Dep, koji je u to vrijeme bio poznat po tinejdžerskoj seriji “21 Jump Street”. Uloga buntovnog Vejda “Plačljivka” Vokera, kao i film “Edvard Makazoruki” koji je izašao iste godine, omogućili su mu da se distancira od svijeta televizije i probije u Holivudu, piše portal Index.
Oda buntovništvu i stilu 50-ih
Film je smješten je u Baltimor pedesetih godina, a prati sukob dvije društvene grupe – drejpera (drapes), buntovnih i ekscentričnih tinejdžera s margine društva, i skverova (squares), konzervativnih, pristojnih i društveno prihvaćenih mladića i djevojaka.
Dep igra Plačljivka, harizmatičnog mladića upečatljivog stila i sposobnosti da pusti jednu suzu kojom razoružava sve oko sebe. On se zaljubljuje u Alison, djevojku iz ugledne porodice, što pokreće niz nesuglasica i sukoba između drejpera i skverova.
Film je istovremeno parodija i omaž muzičkim filmovima pedesetih, a Voters koristi kič, pretjerivanje i subverziju kako bi kritikovao tadašnje društvene norme, ali i istakao vrijednosti autentičnosti i ličnog izraza.
Muzika, kostimi, frizure i specifičan stil režije čine film jedinstvenim ostvarenjem koje se ne uklapa lako u klasične žanrovske okvire. Upravo zbog toga film nije odmah postigao komercijalni uspeh, ali je vremenom stekao kultni status.
Prekretnica u Depovoj karijeri
Iako je Dep tada već imao vjernu bazu obožavalaca zahvaljujući seriji “21 Jump Street”, više puta je izjavio da mu je takva vrsta slave predstavljala teret. Uloga u filmu “Plačljivko” pružila mu je priliku da se oslobodi etikete tinejdžerskog idola i pokaže spremnost za zahtjevnije uloge.
Njegov šarm i suptilna emotivnost učinili su “Plačljivka” izuzetno upečatljivim likom, a upravo ta energija bila je ključna za njegov dalji rad sa rediteljima poput Tim Bartona.
Za Depa, ovaj film bio je prvi korak ka statusu “filmskog kameleona” – glumca koji se ne plaši neobičnih i ekscentričnih uloga, čak i po cijenu komercijalnog neuspjeha. Njegova sposobnost transformacije u likove sa margine društva postala je njegov zaštitni znak.
Film koji ne stari
Uprkos slabijem bioskopskom uspjehu 1990. godine, “Plačljivko” je s vremenom dobio priznanje koje zaslužuje. Danas ga mnogi smatraju nezaobilaznim djelom kada se govori o subverzivnom filmu i kvir estetici.
Film je 2007. godine doživio i svoju brodvejsku adaptaciju kao mjuzikl, čime je dodatno potvrđen njegov uticaj na popularnu kulturu. Votersova vizija i dalje osvaja nove generacije gledalaca, koji u ovom šarenom, glasnom i buntovnom filmu pronalaze univerzalne poruke o autentičnosti, ljubavi i otporu normama, prenosi Index.


















