Otvoreno pismo Danilovića prenosimo u cjelosti.

“Poštovana gospođo ministarko,
Poštovani predstavnici Delegacije Evropske unije,

Obraćam vam se u Uroševo ime, u ime dječaka-mladića koji završava srednju stručnu školu u Beranama. Jednom smo se fotografisali u Murinu i potom smo postali prijatelji – ja političar, a on učenik, i to najčudesniji kojega sam ikada sreo. Možda je to jedan od najvažnijih susreta koji sam imao za dvije i po decenije bavljenja javnim poslom.

Uroš ima slobodu da mi piše kad god, a ja da mu odgovorim kad stignem. Postali smo drugovi, neobični ali iskreni. Ja govorim o drugarstvu, a Uroš ne zaboravlja koliko mi je godina.

Uroš Joksimović je sada mladić. Od rođenja živi sa cerebralnom paralizom. Dobio je Luču na kraju osnovne škole. Danas se suočava sa izazovom da završi srednje obrazovanje i pristupi polaganju eksterne mature.

Pišem vam kao građanin i kao javna ličnost, ali prije svega kao čovjek koji je imao priliku da upozna Uroša i uvjeri se u njegovu posebnost, obrazovanje i inteligenciju, u snažnu želju da ide dalje, da nastavi svoje školovanje. Upravo zato smatram da je važno da se njegov slučaj sagleda ne kao administrativni problem, već kao prilika da naše društvo pokaže zrelost i istinsku posvećenost principima inkluzivnog obrazovanja.

Crna Gora je ratifikovala Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, čiji član 24 jasno utvrđuje da države imaju obavezu da obezbijede inkluzivan obrazovni sistem na svim nivoima i da omoguće razumna prilagođavanja kako bi osobe sa invaliditetom mogle ravnopravno učestvovati u obrazovanju.

To u praksi znači da se učenicima sa invaliditetom mora omogućiti prilagođen način polaganja, pa i eksterne mature, ako je to neophodno da bi se obezbijedila ravnopravnost, a ne formalna jednakost.

U evropskoj i međunarodnoj praksi postoji niz primjera koji potvrđuju ovaj princip. U Ujedinjenom Kraljevstvu, studentkinja Elenor koja živi sa cerebralnom paralizom i koristi invalidska kolica, nakon završenih završnih ispita upisala je studije psihologije na Univerzitetu u Vorčesteru, uz sistem prilagođenih ispitnih uslova i akademske podrške.

Sličan primjer postoji i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je Vilijam Luis Raš , osoba sa teškim oblikom cerebralne paralize, nakon završene srednje škole i položenih ispita postao student Univerziteta Nebraska, koristeći asistivne tehnologije i prilagođene uslove studiranja.

Ovi primjeri pokazuju da savremeni obrazovni sistemi ne postavljaju prepreke mladim ljudima sa invaliditetom, već traže načine da im omoguće da pokažu svoje znanje i sposobnosti.

Zato vas molim da institucije Crne Gore razmotre mogućnost da se Urošu Joksimoviću omogući prilagođen način polaganja eksterne mature, u skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem i u skladu sa međunarodnim standardima koje je naša država prihvatila.

Takvo rješenje ne bi predstavljalo presedan, već bi bilo potvrda da je Crna Gora društvo koje vjeruje u jednakost šansi i u dostojanstvo svakog mladog čovjeka.

Crna Gora makar toliko duguje mom mladom prijatelju Urošu, duguje mu to zdravstveni i prosvjetni sistem, duguje mu to život koji nije tražio, za koji nije molio, a živi ga sa najvećom hrabrošću, sa ljubavlju za bližnje i nadom koja nikada ne prestaje.

Rođen je da vjeruje, a tako mu se zove i prva objavljena knjiga, rođen je da nam posvjedoči smisao življenja, da nas prekori svojom istrajnošću i borbom protiv nepravde.

Ne želim da objavim ni jednu od njegovih divnih, ljudskih, poruka koje bi mi slao s vremena na vrijeme. Ispričaće Vam sam, ispričaće cijelom svijetu ako ga ne zaustave glupi propisi i osionost naizgled zdravih ljudi.

Uroš ne smije da zastane jer je pred njim dug put i posao koji samo on može i mora da završi. Uroš mora da studira i da se obrazuje jer je taj njegov smisao, zapravo, jedina želja sa kojom nema kompromisa. Život koji mu je dat posledica je nehaja i krivice drugih – Uroš ga, ipak, nosi kao nebesku medalju.

Vjerujem da Crna Gora u Uroševom slučaju mora pokazati da institucije postoje da pomognu, a ne da obeshrabre.

U nadi da će ovaj apel biti shvaćen u duhu dobre namjere i odgovornosti prema mladim ljudima koji žele da uče i napreduju, srdačno vas pozdravljam i čekam, za Uroša i sebe, Vaš javni odgovor i javnu odgovornost”.