Šef Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Bernard Kaić rekao je da se pacijent sa simptomima lepre javio splitskim epidemiolozima prije desetak dana.

“Čovjek se liječi, a njegovi bliski kontakti su dobili terapiju, oni čak nisu ni zaraženi. Daje se profilaksa i prate se. Stvar je pod kontrolom”, izjavio je Kaić.

Ivan Puljiz sa Klinike za infektivne bolesti u Zagrebu podsjetio je da je posljednji slučaj lepre u Hrvatskoj bio 1993. godine, a da je, prema službenim podacima, tokom 20. vijeka bilo dvadesetak slučajeva.

“Bolest se ponovo pojavljuje zbog migracija iz zemalja gdje je lepra još endemska, poput dijelova Brazila, Indije, Indonezije i Konga”, naveo je Puljiz.

Budući da je pacijent u Hrvatskoj već dvije godine, Puljiz smatra da je, najvjerojatnije, stigao već zaražen.

“Vrijeme od zaražavanja do pojave simptoma je od pola godine do 10 godina, a nekad i više. Znači, ne postoji mogućnost detekcije takve bolesti kod ljudi koji dolaze iz zemalja iz područja gdje je ona endemska”, rekao je Puljiz.

U Hrvatskoj se čeka na regulaciju koju je inicirao Hrvatski zavod za javno zdravstvo i koja bi stranim radnicima uslovljavala rad donošenjem dokaza o vakciniaciji.

Kaić je izjavio da je riječ o osnovnim vakcinama važnima za kolektivni imunitet, kako bi se spriječilo širenje bolesti, navodeći da je postupak donošenja te odluke u toku.

Puljiz je rekao da je da se ova bolest najčešće prenosi kapljičnim putem, odnosno kontaktima sa ukućanima koji su mjesecima zajedno, nekad i godinama, a prvi znakovi bolesti su promjene na koži.

“Najčešće to su hipopigmentacije ili svjetlija boja kože u odnosu na ostalu kožu. Promjena poslije može biti više – gubitak osjećaja”, naveo je Puljiz, te dodao da u težim kliničkim oblicima može doći i do opadanja kose, trepavica i obrva.

Napomenuo je da bolest nije smrtonosna, ali ako se ne liječi može da dovede do atrofije mišića, invalidnosti i oštećenja kože.