„Kao najbolji primjer nedostatka kapaciteta navodimo dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju u Podgorici, koji trenutno ima svega 20 mjesta. Zabrinjava nedostatak defektologa i logopeda, kao i to da postojeći centri funkcionišu u neuslovnim prostorima. Ističemo da država izdvaja milione eura za liječenja u inostranstvu, dok bi se tim sredstvima mogli otvoriti moderni centri u našoj zemlji, gdje bi porodice bile zajedno, a djeca dobijala adekvatnu podršku kod kuće“, navodi se u saopštenju.

Zato je, ističu, neophodno osnovati Institut za rani razvoj i inkluziju, koji bi na jednom mjestu objedinio dijagnostiku, ljekarske preglede i rad stručnjaka – psihologa, terapeuta, logopeda, defektologa i fizioterapeuta.

„To nije privilegija, već elementarno pravo djece i obaveza države. Ukazujemo i na značaj prava na ranu intervenciju, ključnu za razvoj i podršku, i prava roditelja na rad sa polovinom radnog vremena i opravdanim odsustvom, koje im se često uskraćuje. Upozoravamo da izostaje inkluzija, koja bi trebala biti stub obrazovnog sistema, zbog nedostatka obuke za nastavnike i neadekvatnog angažovanja asistenata. Posebno je zabrinjavajuće što se u javnom prostoru odgovornost za neuspjehe prebacuje na roditelje, umjesto da se gradi sistem koji pruža podršku. Djeca sa autizmom i njihovi roditelji ne traže ništa više od onoga što im pripada – uslove za dostojanstven život, šansu za razvoj i ravnopravan položaj u društvu. To je test naše humanosti i snage naših institucija“, zaključuje se u saopštenju.