Prema njenim riječima, ako dijaspora zalslužuje da je zovemo bogatstvom Crne Gore, onda iseljenička knjižica treba da bude aktivna, pravno validna i korisna.

“Da bi to postalo realnost, neophodno je ono što je jasno u praksi svakog modernog sistema: potpisivanje međunarodnih sporazuma, usklađivanje administrativnih standarda, digitalizacija i institucionalna koordinacija. Tražimo ono što je normalno u svim zemljama koje poštuju svoju dijasporu: pristup administrativnim uslugama, povoljnosti i olakšice, uključivanje u ekonomske projekte, pravovremene informacije, priznavanje pripadnosti i identiteta, mogućnsot da njihova djeca, ukoliko se žele vratiti, imaju jednake uslove školovanja kao djeca u Crnoj Gori“, istakla je Laković.

Ona je naglasila da treba staviti u funkciju ono što već postoji u zakonu i time pokazati poštovanje prema građanima koji godinama vraćaju Crnoj Gori više nego što su ikad tražili.

„Ako djeca iz dijaspore žele da se vrate, da studiraju, otvore firmu, da investiraju, te procedure moraju biti jasne, brze, digitalne, razumljive i ohrabrujuće. To nije luksuz, to je državna politika koja se planira 10 ili 20 godina unaprijed. Svaki čovjek iz dijaspore koji se vrati, svaka investicija koja dođe, svaka porodica koja otvori novi posao – to je povratak znanja, kapitala i povjerenja u Crnu Goru”, poručila je Laković.