“Kondo hotel je turistički objekat u kojem su apartmani u privatnom vlasništvu, ali moraju biti u funkciji hotela, što znači da se izdaju turistima preko jedinstvenog operatera i ne koriste za stalno stanovanje. Suština ovog modela je da objekat funkcioniše kao hotel, a ne kao klasična stambena zgrada”, pojašnjava Lakušić.
Problem nastaje kada se ovaj koncept zloupotrijebi.
“U praksi se dešava da se objekat prijavi kao hotel kako bi investitor ostvario povoljnije uslove, niže komunalne naknade i druge fiskalne olakšice, a potom se apartmani prodaju i koriste kao stanovi ili izdaju mimo hotelskog sistema. Na taj način objekat faktički prelazi iz turističke u stambenu funkciju, iako se formalno i dalje vodi kao hotel”, dodaje on.
Takva praksa, naglašava, ima direktne finansijske posljedice.
“Regionalni vodovod Crnogorsko primorje i lokalne samouprave na ovaj način trpe značajne gubitke, koji se na nivou sistema mogu mjeriti milionima eura, jer se naknade obračunavaju prema formalnoj, a ne stvarnoj namjeni objekata. Time se umanjuju prihodi koji su ključni za finansiranje i održavanje vodovodne i komunalne infrastrukture”, ističe Lakušić.
Posebno, kaže, zabrinjava činjenica da je riječ o sistemu od strateškog značaja za vodosnabdijevanje primorja, koji mora imati stabilne i predvidive izvore finansiranja.
“Svako umanjenje prihoda direktno utiče na njegovu sposobnost da odgovori rastućim potrebama, naročito u uslovima ubrzane urbanizacije i sve većeg pritiska na resurse. Istovremeno, lokalne samouprave ostaju uskraćene za značajna sredstva koja su neophodna za razvoj infrastrukture i unapređenje kvaliteta života građana. Umjesto toga, stvara se praksa u kojoj pojedini investitori ostvaruju značajnu dobit, dok se dio troškova prebacuje na javni sektor”, ukazuje Lakušić.
Ključni problem dodatno produbljuje nedostatak efikasne kontrole i dosljedne primjene zakona.
“Iako propisi jasno definišu da kondo hoteli moraju funkcionisati kao hoteli, u praksi često izostaje provjera njihove stvarne namjene, kao i mehanizmi za retroaktivnu naplatu razlike u naknadama u slučajevima kada se utvrde nepravilnosti”, naglašava Lakušić.
Zbog svega toga, ocjenjuje, jasno je da postojeći pristup zahtijeva ozbiljno preispitivanje i unapređenje, posebno u dijelu kontrole stvarne namjene objekata i dosljedne primjene zakonskih rješenja.
“Neophodno je uspostaviti efikasne mehanizme koji će obezbijediti da se sve obaveze obračunavaju u skladu sa realnim korišćenjem prostora, a ne formalnim statusom na papiru. U suprotnom, nastaviće se praksa u kojoj se privatni interesi ostvaruju na štetu javnog interesa, dok će gubici, koji se već sada procjenjuju na milionske iznose, dugoročno ugrožavati stabilnost ključnih infrastrukturnih sistema i održivi razvoj države”, zaključuje predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda.
