Tog dana u Slivnu snijeg je utišao sve, ali je ljudskost govorila najglasnije.
Komšije Bošnjaci iz Slivna, Orahova i Neprivaja, ne pitajući za vjeru i porijeklo, uzeli su u ruke lopate i sa traktorom na čelu dostojanstveno sahranili pokojnicu.
Naime, želja pokojne Ilinke je bila da bude sahranjena pored svog supruga Radeta u rodnom mjestu Slivno, koja je do tada živjela na Mojmilu, u Sarajevu.
Ova porodica je prije više od tri decenije 1992. godine u sličnim uslovima sa komšijama sahranila Radeta, u rodnom mjestu Slivno, gdje je i tada komšijska ljudskost pobijedila nevrijeme.
Njen sin Srđan, kćerka Nataša, snaha Sava i sestra od strica Rosa Rašević Studić su joj ispunili želju i sahranili je pored supruga.
Riječ je, pričaju komšije, o uglednoj poznatoj porodici Rašević, koja je oduvijek bila cijenjena zbog svoje dobrote, poštenja, ljudskosti i dobrih odnosa sa komšijama, a kojoj pripadaju Vlado sa suprugom Draginjom, sinovi Rade sa suprugom Ilinkom, te Sretko sa suprugom Zagorkom zvanom Gora, i kćeri Stana i Ranka.
“Njihova kuća bila je mjesto razumijevanja, pomoći i ljudske topline, zbog čega su uživali poštovanje u komšiluku. To je dobra kuća, na lijepom glasu u svom mjestu, gdje je praznike dijelila sa komšijama. Božiće, Bajrame, Nove godine smo zajedno slavili. To je bogatstvo, poštovanje različitosti i zajedništva komšija, to je Slivno, to je Breza i to je Bosna i Hercegovina”, ističu komšije i porodica.
Suze tuge i zahvalnosti porodice i ožalošćenih su govorile više od riječi, a govor mladog sveštenika o zahvalnosti komšijama Bošnjacima poslije vjerskog obreda, punio je srca toplinom, zahvalnosti, poštovanjem, nadom i životom tog dana kad je najteže.
Za sve ovo su zaslužni Srđan, Nataša, Sava, Rosa, Arif Sirotanović, Dževad Nahić, Meho Trebo Pile, mještani Almir, Zehro, Murge, Osman, Belmin, Semir, Namir, Tarik, Muharem, te drugi mještani i omladina.
Ovakav komšijski odnos, poručuju, treba da bude putokaz svim Bosancima i Hercegovcima, da su porijeklo, vjera i druge različitosti bogatstvo u BiH i bivšoj Jugoslaviji.
Ističu da ovaj događaj ostaje kao snažan podsjetnik da su solidarnost, poštovanje, ljudskost i komšijska ruka ispružena u teškim trenucima vrijednosti koje nijedno nevrijeme ne može zatrpati.
“U trenucima kada su tuga i nemoć bili jači od nade, pokazala se prava snaga ljudskosti. Tišina snijegom prekrivenog sela tog dana govorila je više od riječi. Govorila je o poštovanju, solidarnosti, ljudskosti i komšijskom srcu koje kuca kad je najteže. Snijeg je pokušao zaustaviti put, ali nije uspio zaustaviti ljudskost”, naglašavaju.
